Paški baškotin
Paški baškotin je hrvatsko jelo. Vrsta je tvrdog slatkog prepečenca.[1]
Proizvodi se u benediktinskom samostanu sv. Margarite u Pagu.[1] Zna se da su prvu pećnicu dobile još 1540. godine i da su ju koristile za proizvodnju različitih kolača, peciva i baškotina.[2]
Najstarija je slastica – vrsta tvrdog slatkog prepečenca spravljenog po posebnoj samostanskoj recepturi. Paške benediktinke ga proizvode više od 300 godina. Bio je uvijek važan prilog jelu u posebnim prigodama. Goste se u prijašnjim vremenima dočekivalo baškotinima i bijelom kavom i niti jedno obiteljsko slavlje nije se moglo zamisliti bez baškotina.[1]
Tvrdi prepečanac nastao je iz brodske kuhinje, jer je bilo potrebno osigurati mornarima za duga putovanja na brodovima dobru hranu koji se poput kruha ili kolača može natapati u čaju, juhi ili – kao doma za svečanosti – u bijeloj kavi, prošeku, travarici, vinu i dr. Budući da paški baškotin već stoljećima pripremaju benediktinke, pripada i samostanskoj kuhinji. Slava se pronijela, pa su ga jeli i plemići iz drugih zemalja, uključujući i austrijsku caricu Mariju Tereziju, ljubiteljicu paških proizvoda poput paške čipke.[2]
Paški baškotin odlikuje tvrdoća i prhost. Priprema ga se ručno, a recept je stroga tajna. Benediktinke ga peku za javnost otkako se pokazala potreba uvećati samostanske prihode, a potražnja je danas toliko velika da ne uspijevaju napraviti više od postojeće proizvodnje jer ga proizvode punim kapacitetom.[2]
Nosi oznaku zaštite Izvorno hrvatsko i Hrvatski otočni proizvod.[1]