Otto Bauer

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Otto Bauer, 1919.

Otto Bauer (Beč, 5. rujna 1881. – Pariz, 4. srpnja 1938.) je bio austrijski socijaldemokrat. Smatra ga se za jednim od vodećih mislitelja lijeve orijentacije, austromarksističke orijentacije. Također je bio nadahnuće za pokret Nove ljevice i eurokomunizam, koji su pokušali naći "treći put" k demokratskom socijalizmu.

Životopis

Rođen je u Beču. Studirao je na Sveučilištu u Beču. Studij je završio 1906. godine. Prvu je knjigu objavio 1907. To je bila knjiga Die Sozialdemokratie und die Nationalitätenfrage u kojoj je razradio princip nacionalne osobne autonomije (Prinzip der Kulturautonomie).[1][2]Politički se aktivirao još na studiju. U Socijaldemokratskoj stranci Austrije postupno se uspinje nakon završetka doktorskih studija. Utemeljio je stranački žurnal Der Kampf 1907. Između 1907. i 1914. bio je sekretar u stranci. Kao jedan od vodećih austrijskih "lijevih" socijalista[3] došao je u poziciju za vjerojatnog nasljednika Viktora Adlera na mjestu čelnika stranke. Zarobljen je na Istočnom bojištu u prvim mjesecima Prvog svjetskog rata. Tri je godine bio ratni zarobljenik u Rusiji. Vratio se u Austriju 1917. Kad je Viktor Adler umro 1918., postao je čelnik austrijskih socijaldemokrata. Od studenoga 1918. do srpnja 1919. austrijski socijaldemokrati formirali su koalicijsku vladu s Kršćanskom socijalnom strankom. U toj vladi bio je ministar vanjskih poslova.

Unatoč marksističkim socijalističkim stavovima, bio je pangermanist i njemački nacionalist. Pregovarao je s Weimarskom vladom o mogućem pristupu Austrije u Njemačku ožujka 1919. za vrijeme njemačke revolucije 1918.-1919.[4]). Bio je razočaran kad je Versajski ugovor uklonio mogućnost ujedinjenje Austrije s Njemačkom. [5]

Kad je Engelbert Dollfuss uz pomoć dijelova Kršćanske socijalne stranke i Heimwehra uspostavio autoritarnu korporatističku diktaturu 1933., aktivnosti austrijskih socijaldemokratska osjetno su se smanjile. Nakon sloma ustanka socijaldemokrata u veljači 1934., bio je prisiljen otići u izgnanstvo.[6] Nastavio je organizirati austrijski socijaldemokratski otpor iz inozemstva. Prvo iz Čehoslovačke, iz Brna, potom iz Francuske, iz Pariza. Nastavio je književno i teorijski stvarati sve do smrti.

Umro je u Parizu 4. srpnja 1938. u dobi od 56 godina, samo četiri mjeseca poslije nego je Austrija Anschlussom postala dio Hitlerova Reicha.

Ottova sestra Ida Bauer bila je pacijentica Sigmundu Freudu, koji je objavio studiju o njenom slučaju pod pseudonimom Dora.

Djela

Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, 1924.
  • Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, Wien 1907.
  • Die Sozialisierungsaktion im ersten Jahre der Republik, Wien 1919 .
  • Der Weg zum Sozialismus, Berlin 1919 .
  • Bolschewismus oder Sozialdemokratie?, Wien 1920 .
  • Die österreichische Revolution, Wien 1923.
  • Die Nationalitätenfrage und die Sozialdemokratie, Wien 1924.;
  • Der Kampf um Wald und Weide, Wien 1925.
  • Sozialdemokratische Agrarpolitik, Wien 1926.
  • Sozialdemokratie, Religion und Kirche, Wien 1927.;
  • Kapitalismus und Sozialismus nach dem Weltkrieg, Berlin 1931 .
  • Der Aufstand der österreichischen Arbeiter. Seine Ursachen und seine Wirkungen, Prag 1934 .
  • Zwischen zwei Weltkriegen? Die Krise der Weltwirtschaft, der Demokratie und des Sozialismus, Prag 1936.
  • Die illegale Partei, Paris 1939. (posmrtno)

Izvori

  1. ↑ Bauer, Otto: Nationalitätenfrage und Sozialdemokratie (Wien 1907)
  2. ↑ Bogdanić, Luka: Nacija kao historijsko-politička stvarnost u misli Carla Cattanea, Filozofska istraživanja, Vol.27 No.3 Prosinac 2007.
  3. ↑ Bourne, J.M. Who's Who In World War One. New York: Taylor and Francis e-library, 2002. p 17. (Accessed via Google Books 2/21/11.)
  4. ↑ AUSTRIA WILL JOIN GERMANY SPEEDILY - Teutonic Union Will Be Proclaimed as Soon as Details Are Completed. TROOPS CURB BERLIN STRIKE Noske Masses 28,000 Men inCapital--Sharp Clashes Elsewhere., The New York Times, March 6, 1919 (PDF)
  5. ↑ Bourne, J.M. Who's Who In World War One. New York: Taylor and Francis e-library, 2002. p 17. (Accessed via Google Books 2/21/11.)
  6. ↑ Brook-Shepherd, Gordon (prosinca 1996). The Austrians : a thousand-year odyssey. HarperCollins. str. 283. ISBN 0-00-638255-X 

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Otto_Bauer&oldid=501807"