Oto Munder
| Oto Munder | |
| Arhitekt / Graditelj | |
|---|---|
| Oto Munder | |
| Rođenje | 4. siječnja 1875. |
| Smrt | 4. svibnja 1949. |
| Stvaralaštvo | |
| Najznačajnija djela | obnova grada Ozlja |
| Portal o životopisima | |
Oto Munder (Zagreb, 4. siječnja 1875. - Zagreb, 4. svibnja 1949.), hrvatski graditelj.
Gustav Otto (Oto) Munder, sin prvog ravnatelja zagrebačke plinare Karla (Dragutina) Mundera iz Canstatta (Württemberg), rođen je 4. siječnja 1875. godine u Zagrebu. Kraljevsku i zemaljsku obrtnu školu završio je 1896. u skupini prvih apsolvenata tečaja za obrazovanje graditelja (osnovanog u sklopu te škole 1892.), kojoj su pripadali i Alojz Bastl, Josip Marković i Stjepan Podhorsky. Nakon prakse u arhitektonskim poslovnicama Hermanna Bolléa, Janka Holjca i dr. i u državnoj službi dobiva 1910. ovlaštenje da radi kao graditelj. God. 1911. osniva vlastitu civilno tehničku poslovnicu.[1]
Projektirao je stambeno poslovne zgrade i vile u Zagrebu i okolici, početkom još pod uplivom secesije (ulica Vladimira Nazora 9, 1911.). Kasnije građevine nose obilježja neobaroka, bez upliva moderne (Vila Munder, ulica Vladimira Nazora 18 u Zagrebu, 1913.; Vila Prohaska, Starogradska 2 u Samoboru, 1919./20.[2]; Dvorničićeva 13 u Zagrebu, 1928.).
Od 1920. godine član je Udruženja graditelja kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca odn. kraljevine Jugoslavije, kasnije njegov predsjednik.[4]
Od 1923. godine član je Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“. Nakon što Družba 1928. preuzima stari grad Ozalj, imenovan je članom stručnog odbora za obnovu (uz Velikog meštra Emilija Laszowskog, profesora ing. arh. Martina Pilara, graditelja Aleksandra Freudenreicha i dr.). Oto Munder vodi Gradjevnu upravu za obnovu grada Ozlja i radove oko adaptacije za ljetovalište i izletište, muzej Zrinsko Frankopanski, arhiv i knjižnicu Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ (1929.-1935.),[5] od 1936. godine uz profesora arhitekture Jurja Denzlera.[6] Za njegove zasluge Družba „Braća Hrvatskog Zmaja“ dodjeljuju mu 1930. godine znak Zlatnog zmaja, 1936. zmajsko ime Zmaj Ozaljgradski,[7] a 1939. imenovan je major domusom grada Ozlja i zmajskih društvenih prostorija nad Kamenitim vratima u Zagrebu.[8]
U čestitki Otonu Munderu u povodu 70-godišnjice života Emilij Laszowski, prvi Veliki meštar Družbe, sjeća se: „Kad su ono godine 1929. u proljeće odpočeti radovi oko obnavljanja, nemilice si odstranjivao sve što bi u buduće moglo prietiti štetom na samom gradu, nad čime sam gotovo zdvajao, a poslije tek uvidio, da si umno i stručno radio. U koliko se je dalo, odkrilo se je sve starinsko na gradu, i svaka takva sitnica bila Ti je svetinjom, uspomenom na nekadašnji slavni stari Ozalj.“[9]
Oto Munder umire 4. svibnja 1949. u 75. godini života.
Galerija
- Zagreb, Nazorova 14.jpg
Zagreb, ul. Vladimira Nazora 18, Vila Munder, oko 1913.
- Munder skica oko 1919..jpg
Skica stambeno poslovne zgrade, oko 1919.
- Zagreb Cmrok 1919..jpg
Skice za vilu na Cmroku, Zagreb 1919.
- Laszowski Munder.jpg
Čestitka E. Laszowskog O. Munderu u povodu 70-godišnjice života
- Ozalj stari grad.jpg
Stari grad Ozalj, 1929.
Izvori
- ↑ Munder, Oto: [Životopis, 1936.]. Hrvatski Državni Arhiv, fond Družba "Braća Hrvatskog Zmaja", HR-HDA-635, kutija 27 (Personalia, Munder Oto, Zmaj Ozaljgradski); „Proslava u Družbi Hrvatskog Zmaja. Jubilej ing. Otona Mundera“. Jutarnji list, Zagreb, 11.1.1940., str. 10.
- ↑ DITS (Društvo inženjera i tehničara grada Samobora). „Vodič arhitekture Samobora i okruženja: Vila Prohaska, Starogradska 2“ ([1]; pristupljeno 14.12.2019.).
- ↑ Fedor Kritovac. 2001. Natpisi i oznake graditelja na zagrebačkim zgradama. Prostor 1[29] 9[2001], 87-88 ([2]; pristupljeno 14.12.2019.
- ↑ „Graditeljstvo i prva medjunarodna izložba graditeljstva u Zagrebu“ / „Kako je osnovano društvo graditelja u Zagrebu“. Jutarnji list, Zagreb, 16.9.1930., str. I-V (Hrvatski državni arhiv, HDA-635, kutija 27).
- ↑ Munder, Oto. „Rad oko obnove grada Ozlja od god. 1929 do 1933“. Zagreb, 7.3.1934. Tiposkript (11 str.). Hrvatski Državni Arhiv, fond Družba "Braća Hrvatskog Zmaja", HR-HDA-635, kutija 27 (Personalia, Munder Oto, Zmaj Ozaljgradski); fond Laszowski Emilij, HR-HDA-806, kutija 61 (materijali vezani za Ozalj)
- ↑ Nataša Jakšić, Karin Šerman. 2011. “Kamenita vrata u Zagrebu. Obnova unutrašnjeg prostora prema projektu Jurja Denzlera”. Prostor 19[2011] 2[42], 350-361, str. 353 [3]; pristupljeno 14.12.2019.)
- ↑ Dopis Velikog meštra Milutina Mayera, Zmaja Sv. Helenskog Otonu Munderu od 3.12.1936; Hrvatski Državni Arhiv, Fond Družba "Braća Hrvatskog Zmaja", HR-HDA-635, kutija 27.
- ↑ Dopis Velikog meštra Milutina Mayera, Zmaja Sv. Helenskog Otonu Munderu od 17.1.1939.; Hrvatski Državni Arhiv, Fond Družba "Braća Hrvatskog Zmaja", HR-HDA-635, kutija 89.
- ↑ Emilij Laszowki, Milutin Mayer i dr. “Našem dragom i veleslužnom bratu Otonu Munderu, častnom Zmaju Ozaljgradskom, na spomen proslave njegove 70. godišnjice života i 20. godišnjice rada u upravi “Hrvatskoga Zmaja”, 3.1.1945. (tiposkript; kopija: Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-635, kutija 27).