Otac Damien

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Otac Damien
Otac Damien
Rođen 3. siječnja 1840.
Tremelo
Preminuo 15. travnja 1889.
Kalaupapa
Beatificiran 4. lipnja 1995.
Kanoniziran 11. listopada 2009.
Spomendan 10. svibnja
Zaštitnik gubavaca i oboljelih od side.
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Otac Damien, rođen kao Jozef De Veuster (Tremelo, Belgija, 3. siječnja 1840. - Kalaupapa, Havaji, 15. travnja 1889.), belgijski katolički svećenik, svetac i misionar. U izboru belgijske televizije Canvas 2005. godine, proglašen je za najvećeg Belgijanca svih vremena. [1] U sličnom izboru belgijske televizije RTBF bio je na 3. mjestu najvećih Belgijanaca svih vremena. Njegov blagdan je 10. svibnja.

Životopis

Portret Oca Damiena, kada je imao 28 godina.

Rođen je kao sedmo dijete u seljačkoj obitelji. Po završetku osnovne škole, radio je četiri godine na obiteljskom gospodarstvu, a potom ga je otac poslao u školu poduzetništva.

Radije se odlučio za svećenički poziv. Pristupio je 1860. Kongregaciji Presvetog Srca Isusova i Marijina u Leuvenu. Dobio je redovničko ime Damien. Njegov brat Auguste također je bio svećenik. Godine 1864. upućen je u misiju na Havaje. Zaređen je za svećenika 21. svibnja 1864. u Honolulu. Na Havajima došlo je do bolesti domorodaca. Oboljeli su, jer nisu bili otporni na bolesti, kojima su se zarazili pri susretu sa stranicama i trgovcima. Otočjem se širila pojava gubavosti. Oboljeli su poslani u karantenu na otoku Molokai, gdje jm je podignuto naselje na zabačenom mjestu i dopremana hrana. Nisu imali medicinsku skrb, a mnogi su se odali alkoholu i drugim porocima.

Mjesni biskup Louis Désiré Maigret uvidio je nužnost slanja svećenika među gubavce. Javila su se četiri dobrovoljca. Na osobni zahtjev, prvi je među gubavce otišao Otac Damien i smjestio se 1873. na otoku Molokai, gdje je živjelo oko 800 gubavaca izbačenih iz društva. Kroz svoj rad s njima, Otac Damien stekao je veliku popularnost i poštovanje kao »apostol gubavaca«. Pružao im je medicinsku njegu, radio je i živio s njima, gradio kuće, bolnicu i dva sirotišta za napuštenu djecu. te se brinuo za njihove duhovne potrebe. Pokrenuo je proizvodnju na farmi i osnovao školu. Prije njegovog dolaska vladalo je bezakonje i nemoral. Postupno je zajednica počela živjeti sređenim životom. Izgradio je crkvu i utemeljio župu sv. Filomene, zaštitnice u teškim, bezizlaznim situacijama.[2]

Konačno je i on obolio od gubavosti 1885., koja je tada bila smrtonosna i neizlječiva bolest. U pismu svome bratu napisao je, da je postao gubavac među gubavcima, kako bi sve predao Isusu Kristu. Umro je 1889. godine. Njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Belgiju 1936. Pokopan je u samostanu u Leuvenu, koji je postao mjesto hodočašća.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 1995., a papa Benedikt XVI. svetim 2009. Zaštitnik je gubavaca te oboljelih od side. Dva središta za okupljanje i liječenje zaraženih od side nose njegove ime, »Damien Center« u Indianapolisu i Albaniju.[2]

Osnovana je "Fondacija Damien" 1964. Ova belgijska organizacija pomaže borbi protiv gubavosti i tuberkuloze u 16 zemalja Afrike, Azije i Latinske Amerike. Također financira znanstvena istraživanja u vezi tih bolesti. Više od polovice novca dolazi od donacija Belgijanaca. Belgija je izdala prigodne kovanice od 20 eura s njegovih likom. U Belgiji i na Havajima postoje mnoga spomen obilježja njemu u čast.

Izvori

  1. http://degrootstebelg.canvas.be/dgb_master/home/dgb_home/index.shtml
  2. 2,0 2,1 Beretić, Stjepan. Sveti Damjan De Veuster Zvonik, br. 186 (pristupljeno 15. travnja 2021.)