Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir paravojna organizacija

Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca (alb. Ushtria Çlirimtare e Preshevës, Medvegjës dhe Bujanocit, UÇPMB) bila je albanska separatistička paravojna formacija, stvorena s ciljem borbe za odcjepljenje triju srbijanskih općina naseljenih pretežno albanskim stanovništvom (Preševo, Bujanovac, Medveđa) i njihovo pripojenje Kosovu, a kasnije i željenoj Velikoj Albaniji.[1]

Uniforme, oznake i taktika OVPMB-a podsjećale su na netom raspuštenu Oslobodilačku vojsku Kosova, a iz nje je primila i dio boraca. OVPMB je 1999. godine pokrenula gerilsku/terorističku kampanju koja je potrajala do 2001. godine, kada je ova organizacija službeno raspuštena. Europska Unija smatra OVPMB terorističkom formacijom.[2]

Povijest

Po završetku Rata na Kosovu 1999. godine, na granici Kosova i Savezne Republike Jugoslavije uspostavljena je tzv. sigurna zona u dubini od 5 kilometara unutar srbijanskog i crnogorskog teritorija. U sigurnu su zonu smjeli ulaziti samo pripadnici jugoslavenskog MUP-a, ali ne i Vojska Jugoslavije, dok je sama zona službeno bila pod nadzorom KFOR-a.[3] Sigurna je zona obuhvaćala nekoliko sela i gradića uglavnom naseljenih Albancima, no najveći su centri albanske manjine u južnoj Srbiji - Preševo, Bujanovac i Medveđa - ostali izvan nje.

Demilitariziranu su zonu ubrzo iskoristili gerilci bivše Oslobodilačke vojske Kosova i u njoj uspostavili baze za buduće napade na jugoslavensku vojsku, policiju i državni aparat.[1] Srbijanska je policija nakon nekog vremena prestala patrolirati u sigurnoj zoni zbog opasnosti od zasjeda. Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca službeno je osnovana u pograničnom selu Dobrosinu, početkom siječnja 2000. godine.[4]

Akcije OVPMB-a uključivale su atentate na lokalne albanske političare koji su podržavali Slobodana Miloševića (primjerice atentat na Zemaila Mustafija, potpredsjednika bujanovačkog ogranka Socijalističke partije Srbije), zasjede na vojsku i policiju, granatiranje naselja pod nadzorom SRJ itd. Između 21. lipnja 1999. i 12. studenoga 2000. godine zabilježena su 294 napada OVPMB-a (246 u Bujanovcu, 44 u Medveđi i 6 u Preševu). U njima je smrtno stradalo 14 (šest civila i osam policajaca), a ranjeno 37 osoba (dva UN-ova promatrača, tri civila i 34 policajca), dok je pet civila oteto. Smatra se da je OVPMB u svoje redove prihvaćala i maloljetnike.[5]

Kada je procijenjeno da situacija izmiče kontroli, NATO je 24. svibnja 2001. godine dozvolio Vojsci Jugoslavije da ponovno preuzme nadzor nad tzv. sigurnom zonom, istovremeno pružajući mogućnost gerilcima OVPMB-a da se predaju snagama KFOR-a i tako izbjegnu zarobljavanje od strane jugoslavenskih vlasti. Otprilike 450 gerilaca tu je priliku i iskoristilo, uključujući neke od članova vodstva te paravojske.

Dio pripadnika OVPMB-a je ubrzo po napuštanju južne Srbije prešao na teritorij susjedne Makedonije, gdje se tek rasplamsavao albansko-makedonski sukob, te je tamo sudjelovao u osnivanju albanske Oslobodilačke nacionalne vojske.[1][6]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 1,2 (engl.)Rafael Reuveny; William R. Thompson (5. studenoga 2010.). Coping with Terrorism: Origins, Escalation, Counterstrategies, and Responses. SUNY Press. str. 185–. ISBN 978-1-4384-3313-4. http://books.google.com/books?id=LkeKIYW0sXkC&pg=PA185 
  2. ↑ (engl.) European Centre for Minority Issues Staf (1. siječnja 2003.). European Yearbook of Minority Issues: 2001/2. Martinus Nijhoff Publishers. str. 652–. ISBN 90-411-1956-6. http://books.google.com/books?id=Rkz7lvqGpDkC&pg=PA652 
  3. ↑ (engl.) http://www.nato.int/docu/update/2001/0312/e0314a.htm
  4. ↑ (srp.) Хапшење због напада у Добросину, rts.rs, 16. listopada 2012., pristupljeno 6. svibnja 2016.
  5. ↑ (engl.) Child Soldiers Global Report 2001 - Federal Republic of Yugoslavia
    „The Guardian newspaper reported in January 2001 that some sixty suspected members of the UCPMB guerrilla had been arrested by peacekeepers. UCPMB recruits include children in their mid teens to men in their forties. Further confirmation of the participation of child soldiers came when KFOR detained 16 juveniles (aged 15-17) in the first two months of 2001 for alleged involvement in the conflict (although the degree of "involvement" is not clear). The international media claim that there is forced recruitment of juveniles into this group but this is not verified and numbers are small.2167 A 15-year-old Albanian male was reported shot dead on 23 March 2001 in the Ground Safety Zone near Gnjilane. Although no confirmations have been received, the circumstances suggest he may have been a child soldier.”

  6. ↑ Pål Kolstø (2009). Media Discourse and the Yugoslav Conflicts: Representations of Self and Other. Ashgate Publishing, Ltd.. str. 173. ISBN 9780754676294. http://books.google.com/books?id=jGNWORa2QccC 

Vanjske poveznice

  1. Preusmjeri Predložak:Sqi oznaka (engl.) Yugoslavia: Rebel Albanian Separatists in Serbia, Associated Press, pristupljeno 8. svibnja 2016.
  1. Preusmjeri Predložak:Sqi oznaka (engl.) Serbia: UCPMB Commander Azemi Speaks to APTN, aparchive.com, 6. prosinca 2000., pristupljeno 8. svibnja 2016.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Oslobodilačka_vojska_Preševa,_Medveđe_i_Bujanovca&oldid=333916"