Operacija Spaljena zemlja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Operacija Spaljena zemlja
sukob: Domovinski rat
Vrijeme 18. svibnja - 30. lipnja 1992.
Mjesto Južnodalmatinsko bojište
Ishod pobjeda Hrvatske
Sukobljene strane
Flag of Croatia.svg
Republika Hrvatska
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg
Jugoslavenska narodna armija
Flag of the Republika Srpska.svgVojska Republike Srpske

Operacija Spaljena zemlja operacija je Hrvatske vojske na Južnom bojištu izvedena u svibnju i lipnju 1992. godine.

Nakon Operacije Spaljena zemlja, uslijedile su prije kraja 1992. godine Operacije Konavle i Operacije Vlaštica, kojima je oslobođeno preostalo područje na krajnjem jugu Hrvatske.

Vojne postrojbe koje su sudjelovale

Cilj operacije

Nakon što se od rane jeseni 1991. Dubrovnik našao se u okruženju JNA, crnogorskih doborovoljaca i postojbi Srba iz istočne Hercegovine, cijela okolica Dubrovnika, kao i sva hrvatska mjesta južno od poluotoka Pelješca bila su okupirana i spaljena, a stanovništvo uglavnom protjerano i poubijano.

Cilj je bio da 1. i 4. gardijska brigada, uz potporu topničke grupe i Mornaričkog odreda Pelješac, te uz suradnju domicilne 163. i dijelova 145. i 156. brigade deblokiraju Pelješac s kopnene strane i oslobode Dubrovačko primorje sjeverno od Dubrovnika, čime bi se osigurala kopnena veza s Dubrovnikom.

Tijek operacije

Napadnom akcijom „Spaljena zemlja“ je nakon njenog početka 18. svibnja prvo deblokiran je Pelješac (20.V.) i oslobođena je okolica Dubrovnika: selo Čepikuće (21.V.), Slano (25.V.), i cijelo Dubrovačko primorjeMokošica, Brgat, Bosanka, Rijeka dubrovačka i Župa dubrovačka (do 26.V.). Hrvatske postrojbe su oslobodile također i susjedni dio Istočne Hercegovine s velikim hrvatskim selom Ravno (30.V.). Nakon što su se Hrvatske snage sa sjevera približile Dubrovniku, iz grada su krenule snage dubrovačke 163. brigade HV i specijalne snage MUP-a; koje 26. svibnja ulaze u Novu Mokošicu te oslobađaju Zaton i Orašac i Osojnik, te prostor do Grabovice, kao i Župu dubrovačku, Brgat, Postranje i Plat, čime su srpske strane odmaknute od samog Dubrovnika, izuzev na prosto­ru od Golubova kamena do Ivanice.

Srpske snage su napredovanju hrvatskih snaga pružale snažan otpor, te se bilježi da je samo 27. svibnja 1992. godine poginulo 7 pripadnika 1. brigade HV, po jedan pripadnik 4. brigade HV i 115. brigade HV, te jedan pripadnih hrvatske Civilne zaštite.[1][2][3][4]

Važni dio operacije bila je bitka za Lisnik, brdo (42°48′15″N 17°52′30″E / 42.8042°N 17.8749°E / 42.8042; 17.8749) iznad Slanog, najvišeg vrha na 511 mnv, golo, stjenovito, ljutog krša. Zbog vrlo teške prohodnosti ondje je bilo vrlo teško čuvati položaj. Koliko su se teške borbe vodile, pokazuje činjenica da su su pripadnici četvrte bojne Tigrova - Gavrani izgubili skoro cijeli vod. [5]

Izvori, referencije i bilješke

  1. Uredništvo Imotske krajine: U spomen na poginule na brdu Lisnik . Imotska krajina. 29. svibnja 2021. Pristupljeno 8. srpnja 2023.
  2. UHBDR 115.Imotske br. HV: FOTO: Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 115. Imotske brigade sudjelovala na komemoraciji na brdu Lisnik . Radio Imotski. 29. svibnja 2022. Pristupljeno 8. srpnja 2023.
  3. Borna Marinić: S brda Lisnik imali su nas kao na dlanu - Tigrovi krenuli u oslobađanje šireg područja Slanog . Domovinski rat. 25. svibnja 2023. Pristupljeno 8. srpnja 2023.
  4. Marinko Karačić: Oslobađanje juga Hrvatske i deblokada Dubrovnika . Hrvatski vojnik, br. 660. 7. srpnja 2022. Pristupljeno 8. srpnja 2023.
  5. Željko Hajtok: S prave strane kamena. Hrvatska u srcu. svibanj 2018. Pristupljeno 8. srpnja 2023.

Vanjske poveznice

Izvori