Operacija Drvena noga
| Operacija Drvena noga. | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Bliskoistočni sukob | |||||||||
| Datoteka:Ts-map.gif Karta Tunisa | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
| Pogreška pri izradbi sličice: Izrael | Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) | ||||||||
| Posljedice | |||||||||
| Poginulih: 67[1]-73[2] | |||||||||
Operacija Drvena noga (hebrejski מבצע רגל עץ, Mivtza Regel Etz) je kodni naziv za izraelski zračni napad na sjedište Palestinske oslobodilačke organizacije u Hammam Chottu, u Tunisu, koji se odigrao 1. listopada 1985. Pošto je ta lokacija udaljena 2060 km od Izraela,[3] to je bila najudaljenija vojna operacija Izraelskih obrambenih snaga (IDF) nakon Operacije Entebbe koja se odigrala u Ugandi 1976. Nakon što je IDF istjerao PLO iz Libanona 1982., ta se skupina smjestila u Tunisu.
Povod je bio teroristički napad 25. rujna 1985., u kojem su militanti PLO-a na Jom Kipur oteli izraelsku jahtu kraj obale Cipra i ubili troje izraelskih turista. PLO pak navodi da je napad na jahtu bio odgovor na otmicu Faisala Abu Sharaha, kojeg je Izraelska mornarica presrela u morskim vodama Libanona.
Tog dana, deset je izraelskih borbenih zrakoplova F-15 poletjelo iz baze u 8:00 sati. Iznad Sredozemnog mora, napunili su rezervoar gorivom te nastavili let, dok su se pomoćni zrakoplovi vratili natrag.[4] Kada su stigli do tuniške obale, borbeni zrakoplovi su izbacili MK 82 bombe, od kojih je svaka bila teška 225 kg, u tri navrata na sjedište PLO-a.[5] Jaser Arafat je preživio jer je tada bio vani na trčanju, ali su eksplozije u sjedištu ubile između 70-ak ljudi, većinom militanata.[2]
Iako je Izrael vojnu operaciju nazvao uspjehom, međunarodna zajednica osudila je taj čin. Velika Britanija i većina europskih država su reagirali negativno, kao i američka administracija, iako je isprva reagirala pozitivno. Arapske države su bile zgrožene a Egipat je čak otkazao teritorijalne pregovore s Izraelom. Tuniške vlasti morale su pojačati mjere zaštite za domaće Židove koji su postali meta izljeva bijesa Arapa.[6] Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda izglasalo je rezoluciju 573 kojom je osudilo "izraelski čin agresije" te naglasilo da Tunis ima pravo na odštetu. SAD nije spriječio rezoluciju.[7]
Izvori
- ↑ Bellelli 2010., str. 505
- ↑ 2,0 2,1 BBC News (12. studeni 2004). Arafat: End of a charmed life ID: bbc_news-arafat_end_of_a_charmed_life.
- ↑ Aloni 2006., str. 67
- ↑ Aloni 2006., str. 68.
- ↑ Aloni 2006., str. 69.
- ↑ Mitchell Bard. The Jews of Tunisia ID: mitchell_bard-the_jews_of_tunisia.
- ↑ Weisburd 1997., str. 166
Literatura
last• Nepoznat parametar:
ref• Nepoznat parametar:
first• Nedostaje obavezni parametar:
url• Parametar
isbn nije dopušten u klasi web• Parametar
location nije dopušten u klasi weblast• Nepoznat parametar:
ref• Nepoznat parametar:
first• Nedostaje obavezni parametar:
url• Parametar
isbn nije dopušten u klasi web• Parametar
location nije dopušten u klasi webfirst• Nepoznat parametar:
ref• Nepoznat parametar:
last• Nedostaje obavezni parametar:
url• Parametar
isbn nije dopušten u klasi web• Parametar
location nije dopušten u klasi webVanjske poveznice
- Osuda Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda
- Izraelski izvještaj o napadu
- Smith, William E. "Bliskoistočni napad od 2.000 km." TIME časopis, 14. listopada 1985.