Ojmjakon

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Ojmjakon
 Ovaj članak ili jedan njegov dio zahtijeva jezičnu i pravopisnu doradu.
Članak treba preurediti u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskog jezika.
Ojmjakon
Оймяко́н rus
Өймөкөөн, Öymököön jakutski
Šuma pokraj Ojmjakona
Šuma pokraj Ojmjakona
Nadimak: Pol hladnoće
Koordinate: 63°28′N 142°47′E / 63.467°N 142.783°E / 63.467; 142.783
Država Flag of Russia.svg Ruska Federacija
Savezni okrug Dalekoistočni savezni okrug
Federalna oblast Jakutska
Vlast
 - Gradonačelnik Rosalija Petrovna Kondakova
Visina 675 m
Stanovništvo (2010.)
 - Grad 462
Vremenska zona UTC+11 (UTC+12)
Poštanski broj 678752
Pozivni broj +7 41154
Zemljovid
Ojmjakon na karti Rusija
Ojmjakon
Ojmjakon
Ojmjakon na karti Rusije

Ojmjakon (rus. Оймякон, jak. Өймөкөөн) selo je u Jakutskoj u Rusiji, u dalekoistočnom dijelu Sibira u Ojmjakonskom okrugu. Najhladnije je naseljeno mjesto na Zemlji (najniža izmjerena temperatura -71 °C) i nalazi se na lijevoj obali rijeke Indigirke[1]. Ovdje živi oko 500 stanovnika, koji se pretežno bave stočarstvom i ribolovom[2]. Od glavnog grada Jakutska, Ojmjakon je udaljen oko 1 100 kilometara prema istoku. Najbliža područna cesta je Kolimska autocesta udaljena oko 32 kilometra sjeverozapadno. Najbliža susjedna naselja su Hara-Tumul i Bereg-Jurdja.

Podrijetlo naziva

Mjesto je dobilo ime po rijeci čiji je naziv došao od riječi kheium iz evenskog jezika, što bi u slobodnom prijevodu značilo nesmrznuta voda, mjesto gdje ribe provode zimu.[3] Prema drugom izvoru, rječnik tunguskog jezika, navodi da evenska riječ heyum znači zaleđeno jezero.[4]

Zemljopis

Položaj i reljef

Mjesto Ojmjakon nalazi se u istočnom dijelu Sibira na obali rijeke Indigirke. Upravno pripada Jakutskoj. Smješten je na svega tri stupnja od polarnog kruga (66° 33‘ sgš). Predjel se odlikuje zajednicom tundre i tajge, a nadmorska visina mjesta je 741 metar. Mjesto je omeđeno ojmjakonskim planinama (3 003 m) na zapadu i jugozapadu i planinom Tas Kistabit (2 341 m) na sjeveru i sjeveroistoku.[5] [6] Rijeka Indigirka je s istoka usjekla svoju dolinu i ojmjakonsku kotlinu. Zemljište se zaleđuje do dubine od čak 1 500 metara. Kako je Ojmjakon blizu sjevernog pola, duljina dana i noći tijekom godine iznimno varira; tijekom prosinca dan traje tri, a u lipnju 21 sat.

Klima

Najspecifičnija odlika ovog mjesta je oštra kontinentalna klima koju karakteriziraju ekstremno hladne zime sa srednje toplim ljetima. Vjetar ne puše, a sunčev sjaj je intenzivan. Ojmjakon se smatra najhladnijim stalno naseljenim mjestom na svijetu, a naziva se i „Pol hladnoće“ sjeverne polutke. Najniža do sada izmjerena temperatura je –68 °C u meteorološkoj postaji Tomtor godine 1933. Temperatura od -71,2 °C,[7][8] zabilježena je na spomeniku u Oymyakonu. Tijekom ljeta temperature mogu dostići 25-30° Celzijevih stupnjeva, pa je godišnja amplituda u ovom mjestu veća od 100 °C.[9]

Najviša ikada izmjerena temperatura u Ojmjakonu iznosila je 34,6 °C u srpnju 2010. godine, dok je najniža temperatura zabilježena 6. veljače 1933. godine i iznosila je -67,7 °C.[10] Srednja godišnja temperatura je -15,5 °C. Količina padalina je iznimno niska i iznosi svega 212 milimetara godišnje.[11] Vjetar rijetko puše u Ojmjakonu. Prosječna brzina 1,2 m/s, a najčešće puše sa zapada i sjeveroistoka.[12] Vlažnost zraka je visoka i prosječna godišnja iznosi 71 %. Najviša je izmjerena u siječnju (75 %), a najniža u lipnju (59%).[13] Ukupan broj dana sa snježnim pokrivačem je 213, a najsnježnije razdoblje je od listopada do travnja. Prosječna visina pokrivača u tom razdoblju je 21 cm, a najveća izmjerena 51 cm u veljači.[14] Prosječna godišnja oblačnost u Ojmjakonu iznosi 6,5 desetina.[15]

Hidrografija

Okolina Ojmjakona je bogata izvorima tople vode. Glavni vodeni tok je Indigirka, koja teče s istoka. Izvire na Halkanskim planinama, točnije nastaje od dva manja toka (Tura Urjah i Tarin Jurah). Dugačka je 1 726 kilometara i ulijeva se u Istočnosibirsko more. U razdoblju od listopada do svibnja površina rijeke se zaledi. Pogodna je za ribolov jer je bogata vrstama poput repuške, čira, muksune, zatim omulja i dr.[16] Jugoistočno od sela nalaze se i dva veća jezera, Boljšoj i Mendereljah.[17]

Živi svijet

Predio je prekriven tipičnim predstavnicima tundre (patuljaste vrste drveća) i tajge (četinjače poput smreke, jele, ariša i dr.). Na području Ojmjakona živi posebna vrsta konja sličnih ponijima po visini, a odlikuju se iznimno dugom dlakom koja ih štiti od hladnoće tijekom zime. Vode su bogate ribom, a u šumama žive sobovi.[18]

Povijest

Među prvim istraživačima koji su posjetili ovaj dio Sibira bili su Semjon Dežnjev i Mihail Straduhin u 17. i Gavril Saričev u 18. stoljeću. Matvej Matvejevič Gedenštrom (1780.—1845.), estonski istraživač, spomenuo je naselje Ojmjakon u svom putopisu k Novosibirskim otocima, iz prve polovine 19. stoljeća.[19] Tijekom 1920-ih i 1930-ih godina Ojmjakon je bilo tipično povremeno naselje, gdje su svoje utočište tražili stočari i lovci na sobove.

Sovjetska vlast, u želji nomadima osigurati normalne uvjete za život i stalan boravak, izgradila je trajno naselje. Tijekom Drugog svjetskog rata u blizini sela izgrađena je pista za slijetanje zrakoplova na liniji Aljaska-Sibir, koja je uspostavljena na osnovi Zakona o zajmu i najmu (program opskrbe saveznika za vrijeme rata od strane SAD-a).[20] Ojmjakonski okrug je osnovan 1931. godine, a 1954. upravno središte postalo je mjesto Ust-Nera. Danas je Ojmjakon stalno naseljeno selo.

Stanovništvo

Prema procjeni iz 2012. godine u Ojmjakonu živi 512 stanovnika, dok je po podatcima popisa iz 2010. bilo 462 stanovnika (230 muškaraca i 232 žene).[21] Prema nacionalnom sastavu iz 2002. najbrojniji su Jakuti, a zatim slijede Rusi.[22] Službeni jezici su ruski i jakutski. Stanovništvo se pretežno bavi stočarstvom, lovom i ribolovom.[23] Zbog iznimno niskih temperatura uzgajanje žitarica, i proizvodnja voća ili povrća nije moguća, a u prehrani su, shodno tome zastupljeni divlji plodovi mjesnih biljnih vrsta.[24] Među mjesnim poslasticama izdvajaju se mliječni proizvodi „hajak“ i „kjorčeh“, koji su slični maslacu i sladoledu, kao i najpoznatije ojmjakonsko jelo „stroganina“ (ostrugana svježe zaleđena riba). Zahvaljujući čistom zraku, zdravoj prehrani i čistoj vodi, stanovnici Ojmjakona su poznati po dugovječnosti.[25] Upraviteljica sela je Rozalija Petrovna Kondakova.

Gospodarstvo

Stanovništvo Ojmjakona se najvećim dijelom bavi stočarstvom, točnije gajenjem sobova i divljih konja. Osim toga zastupljen je i ribolov na rijeci Indigirki.[26] Okolina mjesta bogata je nalazištima i rudnicima zlata koji se koriste.[27] Uslijed niskih temperatura u Ojmjakonu nema mobilne telefonije i signala.[28] Turizam je razvijen na osnovi klimatske specifičnosti (najniže temperature), što je razlog dolaska turista.[29] Tijekom 2012. godine Ojmjakon je posjetilo 57 turista od čega najviše Nijemaca i Engleza.[30] Svaki posjetitelj u okviru organiziranog obilaska dobiva „Uvjerenje o boravku na Polu hladnoće“.[31]

Infrastruktura

Ojmjakon je malo mjesto povezano mjesnim cestama sa susjednim naseljima: Hara-Tumulom i Terjutom na sjeverozapadu, Očjugejom na jugu i Tomtorom i Bereg-Jurdjom na jugoistoku. U selu se nalaze škole i vrtić, zatim dom kulture i športski centar.[32] U istočnom dijelu se nalazi mjesna mljekara i pilana. Južno od sela Tomtora nalazi se zračna luka Ojmjakon (ICAO kod — UEMJ[33]), koja je izgrađena tijekom Drugog svjetskog rata, a zatvorena 1970-ih godina.[34] Ima jednu zemljanu pistu duljine 1,9 kilometara.[35] Općinska zgrada se nalazi u središtu Ojmjakona.[36]

Ojmjakon u medijima

Ojmjakon se spominje i pojavljuje u brojnim televizijskim serijama i emisijama:

  • u nastavku „The Winter's Tale“ dokumentarne serije Savage Skies iz 1996. godine meteorolog Al Rocker posjetio je Sibir i Ojmjakon[37][38]
  • u prvom nastavku druge sezone (nastavak Sibir[39]) dokumentarne serije „Najopasniji putevi na svijetu“ Eddie Birn i Andy Parsons putuju kroz Sibir[40]
  • oksfordski geograf Nick Middleton u svojoj televizijskoj seriji „Going to Extremes“ posjetio je selo i predstavio kako mještani žive i preživljavaju ekstremne hladnoće[41]
  • kamerman Geoff Mackley sminio je nastavak televizijske serije „Dangerman“ (za Discovery Channel), u kojoj je proveo noć u šatoru i vodio bika do izvora po vodu[42][43]
  • u nastavku „Hot and Cold“ BBC-jeve serije Ekstremni svijet prikazan je Ojmjakon kao najhladnije stalno naseljeno mjesto na svijetu[44]
  • u nastavku „Chilling Out“ australske TV serije 60 minuta voditelj Liam Bartlett predstavlja način života u Ojmjakonu[45]
  • u nastavku „Russia: The Bull of Winter“ putopisne TV serije Departures, putnici Scott Wilson i Justin Lukach posjetili su selo i jahali sobove do Pola hladnoće[46]

Poznati stanovnici

Za povijest Ojmjakona važan je Nikolaj Josipovič Krivošapkin (1832.—1926.), trgovac, humanist i filantrop. Rodio se u Tarin-Jurjahskom okrugu (danas Ojmjakonski) 1832. godine. Tijekom života i školovanja stekao je bogatstvo koje je uložio u svoj rodni kraj. Nikolaj je dao izgraditi dvije crkve, dom kulture, osnovnu školu i knjižnicu u Ojmjakonu i okolini. Umro je 1926. u 95. godini života.[47][48] [49]

Izvori

  1. ↑ www.telegraph.co.uk, "The coldest inhabited place on Earth", pristupljeno 21. veljače 2014.
  2. ↑ ruskarec.ru, "Ojmjakon: život u najhladnijem naselju na planetu", pristupljeno 21. veljače 2014.
  3. ↑ Е. М. Поспелов. „Географические названия мира“. Москва, 1998, стр. 307.
  4. ↑ Tsintsius, V. I. (1977), Сравнительный словарь тунгусо-маньчжурских языков : материалы к этимологическому словарю, 2, Leningrad: Nauka, стр. 361
  5. ↑ Энциклопедический словарь Яно-Оймяконское нагорье, pristupljeno 21. veljače 2014.
  6. ↑ Энциклопедический словарь Тас-Кыстабыт, pristupljeno 21. veljače 2014.
  7. ↑ "Полюса холода". Газета „География“. http://geo.1september.ru/articlef.php?ID=200404801 Pristupljeno 21. veljače 2014. 
  8. ↑ dnevnik.hr "Najhladnije mjesto na Zemlji je rusko selo Ojmjakon, s -71 stupanj!", objavljeno 21. siječnja 2013., pristupljeno 21. veljače 2014.
  9. ↑ Природа, pristupljeno 21. veljače 2014.
  10. ↑ Climate of the USSR, issue 24, part I, Leningrad, 1956
  11. ↑ КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Осадки, pristupljeno 21. veljače 2014.
  12. ↑ КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Повторяемость различных направлений ветра, %, pristupljeno 21. veljače 2014.
  13. ↑ КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Влажность воздуха, %, pristupljeno 21. veljače 2014.
  14. ↑ КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Снежный покров, pristupljeno 21. veljače 2014.
  15. ↑ КЛИМАТ ОЙМЯКОНА Облачность, баллов, pristupljeno 21. veljače 2014.
  16. ↑ Географическая энциклопедия Индигирка, pristupljeno 21. veljače 2014.
  17. ↑ Topografski zemljovid Oymyakona i okoline, pristupljeno 21. veljače 2014.
  18. ↑ Oymyakon, the Coldest Inhabited Place on Earth, pristupljeno 21. veljače 2014.
  19. ↑ История, pristupljeno 21. veljače 2014.
  20. ↑ Lebedev, Igor Aviation Lend-Lease to Russia Nova Publishers (1997) str. 44-49
  21. ↑ ВПН-2010. Якутия. Таб. 5. Численность населения по районам, городским и сельским населенным пунктам
  22. ↑ Всероссийская перепись населения 2002 года. Национальный состав населения по регионам России, pristupljeno 21. veljače 2014.
  23. ↑ Oymyakonsky, vt.Ust-Nera, pristupljeno 21. veljače 2014.
  24. ↑ Returning to Siberia, part 2 - Oymyakon, pristupljeno 21. veljače 2014.
  25. ↑ Welcome to the coldest village on Earth where the temperature can hit -71.2C, mobiles don't work... but homes still have outside toilets, pristupljeno 21. veljače 2014.
  26. ↑ Natural resources, pristupljeno 21. veljače 2014.
  27. ↑ Minerals, pristupljeno 21. veljače 2014.
  28. ↑ The Coldest Inhabited Place on Earth: Oymyakon, Russia, pristupljeno 21. veljače 2014.
  29. ↑ Oymyakon – General Information, pristupljeno 21. veljače 2014.
  30. ↑ Foreignerv visited Pole of Cold - Oymyakon, pristupljeno 21. veljače 2014.
  31. ↑ What is the standard tour to the Pole of Cold?, pristupljeno 21. veljače 2014.
  32. ↑ БОРОГОНСКИЙ 1-й наслег, pristupljeno 21. veljače 2014.
  33. ↑ Oymyakon Airport profile, pristupljeno 21. veljače 2014.
  34. ↑ UEMJ, pristupljeno 21. veljače 2014.
  35. ↑ Oymyakon (UEMJ)Sakha, Russian Federation, pristupljeno 21. veljače 2014.
  36. ↑ Oymyakon – General Information (See plan), pristupljeno 21. veljače 2014.
  37. ↑ Savage Skies: The Winter's Tale (1996), pristupljeno 21. veljače 2014.
  38. ↑ Savage Skies, pristupljeno 21. veljače 2014.
  39. ↑ World's Most Dangerous Roads imdb, pristupljeno 21. veljače 2014.
  40. ↑ Siberia Series 2 Episode 1 of 3, pristupljeno 21. veljače 2014.
  41. ↑ Going to Extremes: Cold, pristupljeno 21. veljače 2014.
  42. ↑ Expedition to Oymyakon, Siberia - Russia January 2004, pristupljeno 21. veljače 2014.
  43. ↑ Cold Pole of North, Yakutia Travel, retrieved February 2010.
  44. ↑ Extreme World: Hot and Cold, pristupljeno 21. veljače 2014.
  45. ↑ Channel Nine Australia - 60 Minutes - Chilling Out, pristupljeno 21. veljače 2014.
  46. ↑ Departures Season 3 Episode 2, pristupljeno 21. veljače 2014.
  47. ↑ Купец – меценат Н. О. Кривошапкин, pristupljeno 21. veljače 2014.
  48. ↑ Николай Осипович Кривошапкин, pristupljeno 21. veljače 2014.
  49. ↑ Информация о с. Оймякон, pristupljeno 21. veljače 2014.
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Ojmjakon&oldid=361020"