Oj Hrvatska mati

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Datoteka:Antemurale Christianitatis.jpg
Ferdo Quiqerez: Antemurale Christianitatis, 1892. (Mati Hrvatska prikazana kao »predziđe kršćanstva« u borbi protiv Osmanlija).

Oj Hrvatska mati (poznata i kao Zovi, samo zovi po stihovima pripjeva), hrvatska domoljubna pjesma nepoznatog autora iz 19. stoljeća. Nastala je u okvirima hrvatskog sveslavenstva i južnoslavenskih strujanja hrvatske politike u poilirskom i poslijepreporodnom dobu. Iz tih razloga prvo su je svojatali Jugoslaveni u Prvoj Jugoslaviji pod krinkom zbližavanja južnoslavenskim naroda pod srbocentričnom vlašću u Beogradu, a kasnije i Srbi koji u skladu sa velikosrpskom krilaticom »Srbi svi i svuda« nisu niti mijenjali hrvatski zapis pjesme koji spominje Liku, Dalmaciju, herceg-Bosnu, Kvarner i Istru koje je velikosprski nastrojena vlast prozivala »srpskim zemljama«, uz dodatak Crne Gore.[1]

Prema zapisima književnika Slavka Ježića pjesma se često pjevala na zagrebačkim ulicama 1920-ih o čemu je pisao i u svojoj knjižici o zagrebačkoj uličnoj i zabavnoj glazbi iz 1923. godine:[2]

"I doista, vani s ulice dopiralo je u sobu bučno pjevanje: Zovi, samo zovi! / Svi će sokolovi / Za te život dati!"

I Alfons Hribar piše 1929. u svojoj knjizi:[3]

"U vezu razmišljan o našoj narodnoj tragediji i đačkim nasim manifestacijama srpsko-hrvatske omladine "zovi samo zovi!" i narodni nas genij zove, jer je kucnuo odlučan čas, a mi Hrvati."

Pjesmu su otpjevali i Zlatni dukati te je pjesma postigla veliku popularnost tijekom Domovinskog rata. Nakon rata prerasla je u jednu od najpoznatijih hrvatskih domoljubnih pjesama te se redovito pjeva na športskim susretima, svečanostima, blagdanima i obljetnicama. Primjerice, nakon plasmana hrvatske nogometne momčadi u završnicu Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018., predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zapjevala je s Vatrenima pjesmu Oj Hrvatska mati tijekom proslave pobjede u svlačionici.[4]

Izvori

  1. Republika : mjesecnik za knjizevnost umjetnost i javna pitanja. Društvo hrvatskih književnika i Školska knjiga. Vol. 11: 480. 1945.
  2. Slavko Ježić (1923.). Brak male Ra: roman iz običnog života u veliko doba. Vijenac: vol. 1-2, str. 332
  3. Alfons Hribar (1929.). Jugoslavenska politika Srba, Hrvata, Slovenaca i Bugara. Grafički zavod »Gütenberg«, str. 194
  4. mn. Predsjednica u zagrljaju s Vatrenima, iz svlačionice se ori: Oj hrvatska mati, nemoj tugovati direktno.hr, 7. srpnja 2018. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)