Obožavanje

Bartolomé Esteban Murillo: Poklonstvo mudraca

Obožavanje je čin religijske posvećenosti (devocije) uglavnom usmjerene prema Bogu.

Čin obožavanja može se izvoditi individualno ili u neformalnoj ili formalnoj grupi ili preko određenog vođe. Takvi činovi su i štovanje na razne načine (jedan je zajednička molitva u nekoj formi, npr. euharistijsko klanjanje).

Obožavati označava moljenje ili određene vrste obreda božanstvu, ali i smatranje čega idolom i/ili kultom; predstavlja sinonim riječi bogoslužje i klanjanje (poklonstvo). Sva ova značenja pojma svode se na jedno: dizanje entiteta koji se razmatra na stupanj božanstva od svega onog što se smatra božanstvom — osjećajima, riječima ili djelima. Štovanje je stvar srca. Štovanje u duhu i istini, to jest ispravnom razumijevanju biblijskih istina, a ne samo riječima, umom i emocijama. Obožavanje je u svojoj biti pripisivanje vrijednosti Bogu. Obožavamo Boga kada radimo na način koji pokazuje Njegov karakter i Njegovu slavu. Kroz obožavanje Boga, čovjek mu se klanja u ljubavi i bez straha.

U suvremenom društvu i sociologiji, neki ljudi više ne obožavaju Boga nego i (ili umjesto Boga) obožavaju potrošačke marke, sportske momčadi i druge ljude (slavne i poznate osobe). Sociologija stoga proširuje ovaj argument, da bi se sugeriralo da je van religije obožavanje proces u kojem društvo obožava sebe, kao oblik samovalorizacije. U kršćanskom i muslimanskom svijetu, riječ obožavanje (u doslovnom kontekstu obožavanja) zabranjeno je koristiti ako se odnosi na neki objekt ili radnju, a ne isključivo na Boga.