Novi avion
Novi avion (NA)
| |
|---|---|
Opći podaci
| |
| Tip | Višenamjenski lovac |
| Proizvođač | SOKO Mostar |
| Dizajn | Vazduhoplovno tehnički institut (VTI) |
| Probni let | Planirano za 1992. |
| Status | Projekt je otkazan 1991. |
| Prvotni korisnik | Jugoslavija.svg){kind=small}
|
Portal: Zrakoplovstvo 
| |
Novi avion je bio radni naziv za jugoslavenski program višenamjenskog nadzvučnog borbenog aviona 4. generacije. Za taj program se koristila kratica NA, koja je istovremeno označavala Novi avion i Nadzvučni avion. Prve ideje o pokretanju programa nastale su u SFRJ nakon polijetanja prototipa aviona Soko J-22 Orao, tijekom 1970-ih.
Budući da je Jugoslavija od vojne opreme morala jedino uvoziti vojne avione, Novim avionom se nastojalo da zemlja u tom pogledu postane u potpunosti nezavisna. Program realizacije je razmotren i u konačnici izrađen 1986. godine. Svi radovi na tome programu prekinuti su raspadom SFRJ, početkom 1990-ih.
Razvoj programa
Najvažniju ulogu u razvoju Novog aviona imao je Vazduhoplovno tehnički institut iz Beograda. Institut je koncipirao suvremenu verziju jednomotornog višenamjenskog nadzvučnog borbenog aviona. Program je bio u skladu s primjerice, francuskim Dassault Rafaleom, švedskim JAS 39 Gripenom, izraelskim Lavijem, indijskim LCA i europskim Eurofighter Typhoonom.[1] Tek su američki programi razvoja lovaca superkrstaša bili napredniji i kompleksniji od spomenutih aviona. U tim programima je predviđena mogućnost dugog krstarenja aviona nadzvučnom brzinom na baznom potisku motora, bez uključivanja dopunskog izgaranja. To je za ostale zemlje Svijeta, u tehnološkom smislu bilo nedostižno.
Tadašnja razina znanja i raspoložena tehnologija, koja je ostvarena kroz prethodne programe Soko J-22 Orao i Soko G-4 Super Galeb, nisu bili dovoljni za samostalnu realizaciju teškog i složenog zadatka razvoja i proizvodnje Novog aviona. To je uvjetovalo značajnu dopunu znanja i tehnologije, što se moglo ostvariti jedino suradnjom s razvijenim zemljama. Jugoslavija je "izabrala" kupnju dopunskih znanja i tehnologije, kroz suradnju s tvrtkama razvijenih zemalja. Ta kupljena znanja i tehnologije, osim što su trebala biti upotrijebljena za razvoj i proizvodnju Nadzvučnog aviona, trebala su se ugraditi i u jugoslavenske istraživačko-razvojne i proizvodne kapacitete i tako postati trajno vlasništvo.
Ovaj vid suradnje je uvjetno nazvan tehnološka podrška. Moguće tvrtke za pregovore o tehnološkoj podršci, ubrzo su se svele na francusku tvrtku Marcel Dassault MD i britansku British Aerospace BAE. Dok je Dassault MD bio nositelj projekta Dassault Rafale,[2] BAE je bio nositelj projekta Eurofighter Typhoon.[3] Slično konceptu jugoslavenske tehnološke podrške, na isti način su radili i drugi proizvođači vojnih aviona. Tako su Saab i druge švedske tvrtke surađivale s britanskim BAE-om u svezi razvoja JAS 39 Gripena. S druge strane, Izrael je pri razvoju svojeg zrakoplova IAI Lavi surađivao sa američkom tvrtkom Grumman, a Indija je pregovarala o suradnji vezanoj uz svoj lovac LCA.
Odabir partnera
Odlučeno je da će se nakon završetka idejnog projekta i programa realizacije, napraviti izbor između dvije potencijalne tvrtke. Te tvrtke Jugoslavija bi koristila kao svoje razvojne partnere. U tadašnjem Vazduhoplovno tehničkom institutu u Beogradu oformljen je zajednički ured s britanskim BAE-om, a u Parizu s francuskim Marcel Dassault MD. U oba ureda je tokom šest mjeseci razrađen veći broj idejnih rješenja, s različitim varijantama.
Paralelno s pregovorima o tehnološkoj potpori i radu na izradi idejnog projekta, s tvrtkama su vođeni razgovori o proizvodnji i prijenosu tehnologije za motor,[3] naoružanje i avionsku opremu.
Vezano uz razvoj Novog aviona sa Francuskom, Jugoslaviju je posjetio Jean Fleury, načelnik stožera francuskih zračnih snaga, koji je prilikom posjeta zemlji isprobao jugoslavenski školsko jurišni zrakoplov Soko G-4 Super Galeb.[4]
Učinci zajedničke suradnje
Zajednički rad stranih i domaćih stručnjaka u tim uredima bio je koristan. Potpuni učinci prijenosa znanja i iskustva trebali su se realizirati u kasnijim fazama suradnje i to u pretprojektu, projektu, prototipskom razvoju i serijskoj proizvodnji zrakoplova. S francuskim Marcel Dassault MD je dogovoreno (na temelju ostvarenih rezultata pregovora) potpisivanje ugovora o suradnji na ostalim fazama programa realizacije. Ugovorom su predviđeni svi oblici i uvjeti zajedničkog rada i prijenosa znanja i tehnologije. Razrađeni su i uvjeti suradnje na izvozu u Francusku ukoliko francusko ratno zrakoplovstvo odluči uvesti Novi avion u svoje zračne snage.[4]
Konceptualna rješenja
Usporednom analizom rezultata idejnog projekta, zaključeno je da je tehničko-tehnološki najbolja i najsuperiornija suradnja s francuskim Marcel Dassault MD-om. Tako bi se na Novom avionu primjenile tehnologije korištene za izradu Dassault Rafalea.
Ta koncepcija Novog zrakoplova temelji se na konfiguraciji kanarda, francuskom motoru M-88Y Snecma, trisoničnom krilu, polubočnim usisnicima, nagnutom sjedištu, malom bočnom joysticku za upravljanje avionom prilikom leta, fly-by-wire upravljanju, višenamjenskom digitalnom navigacijskom sustavu, integriranom prikazivanju podataka u pilotskoj kabini i dr.
Svi sustavi bili bi multiprocesorski integrirani na temelju podatkovnih sabirnica, na temelju standarda MIL-STD -1.553.[5]
Karakteristike aviona
Usisnici zraka
Odabrani su polubočni usisnici jer su dobar kompromis u odnosu na prednosti i mane usisnika smještenih na boku ili ispod trupa aviona. Ova koncepcija osigurava napajanje motora zrakom u svim položajima zrakoplova tijekom manevra i faza leta.
Međutim, simulacijom i detaljnom analizom, dokazano je da razlika u usisnicima nema nikakav operativno-borbeni značaj. Zbog toga je odlučeno da se nepotrebno ne povećava masa aviona, ne prave komplikacije i ne smanjuje pouzdanost aviona. Usvojen je usisnik nepromjenljive geometrije.
Kokpit
Nagnuto sjedište olakšava pilotu podnošenje opterećenja u manevru, tj. u borbi, te doprinosi boljoj profilacija trupa za manji čeoni otpor zrakoplova. Kao posljedica ovog rješenja, joystick za upravljanje avionom je znatno manji i smješten je s bočne strane, pokraj naslona desne ruke pilota. Ovo rješenje omogućuje stalno držanje lijeve ruke pilota na ručici gasa motora, a desne ruke na joysticku naredbi leta. Pritom su, podlaktice obiju pilotovih ruku, svojom cijelom dužinom, udobno naslonjene na bočne naslone sjedala. Ovu koncepciju je letački provjerio i usvojio probni pilot Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, pukovnik Branko Bilbija, na simulatoru leta.
Također, planiran je i sustav upravljanja glasom. Ovaj sustav je modeliran, ugrađen i dokazan u razvojnoj pilotskoj kabini u Vazduhoplovno tehničkom institutu u Beogradu.
Navigacijski sustav je koncipiran suglasno mogućnostima njegovog osnovnog senzora, višenamjenskog radara. Radar je predstavljao naprednu tehnologiju, s primijenjivim principom skeniranja. Suvremena digitalna tehnologija i moćni softver navigacijskog sustava omogućavali su pilotu da tijekom leta, prema potrebi, promijeni odluku i prijeđe sa zadatka zračne borbe na zadatak zračne podrške i obrnuto. Pilot je bio u mogućnosti da jednostavno i brzo izvrši rekonfiguraciju sustava.
Motor
Na temelju pokazatelja tehničko - ekonomske analize, za Novi avion je odabran francuski turbofen motor Snecma M88Y. U to vrijeme to je bio jedan od najsuvremenijih avionskih motora na svijetu. Jedan od razloga za njegov odabir bila je velika vjerojatnost o njegovom daljnjem razvoju, te najbolje karakteristike za višenamjenski vojni avion.
Lopatice turbine motora hlade se zrakom a motorom se upravlja pomoću digitalnog elektronskog uređaja FADEC.
Materijali gradnje
Predviđeno je da gradnja strukture zrakoplova bude od kompozitnih i drugih naprednih materijala. Cijelo krilo aviona izrađeno je od kompozita. Dijelovi, odnosno proizvodne cjeline međusobno bi se spajale polimerizacijom, u jedinstvenu strukturu krila. Struktura trupa, uglavnom bi se izrađivala od aluminij-litij legura, a elementi visokih specifičnih opterećenja od titana i čelika. Tehnologija superplastičnog oblikovanja bila bi primijenjena u značajnoj mjeri.
Tehničke karakteristike
Budući da je Dassault Rafale u razvojnom smislu bio značajno ispred Novog aviona, na jugoslavenskom lovcu su korištene tehnologije s Rafelea. Zbog toga je tehnički rizik razvoja Novog zrakoplova značajno umanjen.
Na avionu je napravljen određeni iskorak u primjeni novih tehnologija i rješenja u odnosu na Dassault Rafale. Predviđeni su dopunski oblici kretanja zrakoplova (modovi), kao što su poništavanje utjecaja skretanja, automatsko ograničenje anvelope leta, orijentacija trupa u cilj, automatsko otklanjanje zakrilaca u manevru, itd.
Realizacija ove tehnologije zasnivala se na mogućnostima rješenja komandi leta, avionske računalne opreme i primijenjenih načela integracije. Spregnuto delta kanard krilo je aerodinamičke konfiguracije kod koje se manje pomiče neutralna točka s izmjenom napadnog kuta i Mahovog broja u letu, što olakšava ispunjavanje kriterija stabilnosti i upravljivosti.
Projektom je predviđeno izvođenje tri paralelna, međusobno neovisna digitalna kanala i jedan rezervni analogni kanal. Na taj način je osigurana visoka pouzdanost. Ovaj koncept sustava komandi leta razvijen je za potrebe francuskog lovca Dassault Mirage 2000, a usavršen je na mornaričkom lovcu Dassault Rafale. Istraživačko - razvojna ispitivanja za definiranje standarda ovog sustava, već su ranije realizirana za avione SEPECAT Jaguar te Mirage III generaciju.
Očekivani efekti realizacije
Uspješnom realizacijom programa Novog aviona, Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo bi se opremilo s višenamjenskim, visoko sposobnim borbenim avionom iz vlastitog razvoja i proizvodnje. Time bi se povećala borbeno-operativna učinkovitost ratnog zrakoplovstva te bi se smanjili troškovi integralnog osiguranja (prvenstveno eksploatacije).[1] Namjeravalo se izgraditi 150 lovaca Novi avion, koji bi u potpunosti zamijenili postojeće MiG-21 i Soko J-22 Orao avione.[6] Također, namjeravalo se proizvesti i nekoliko stotina lovaca namijenjenih izvozu.[6]
Država bi bila oslobođena skupog uvoza vojnih zrakoplova, dok bi zračne snage dobile lovce koji bi bili jeftiniji za oko 20% u odnosu na uvozne, s time da bi veći dio ulaganja ostao u zemlji. Za vremenski period od 20 godina (koliko je predviđeno), moglo bi se zaposliti oko 100.000 ljudi, a broj bi porastao s eventualnim izvozom aviona.[7]
Novi kadar bi se u velikoj mjeri zapošljavao na području visokih tehnologija uz suvremenu opremu i razvoj proizvodnih kapaciteta. To bi imalo i pozitivan politički efekt u Jugoslaviji. Usvojena suvremena znanja i tehnologije, bili bi snažni generator i pokretač razvoja cijelog gospodarstva u tadašnjoj državi.[5]
Tehničke karakteristike
Izvori podataka:
Osnovne karakteristike
- posada: 1
- dužina: 13,75 m
- raspon krila: 8 m
- površina krila: 30 m²
- visina: 4,87 m
Letne karakteristike
- najveća brzina: 1,88 Macha (2.000 km/h, 1.243 mph)
- dolet: 3.765 km
- brzina penjanja: 275 m/s (16.500 m/min.)
- najveća visina leta: 17.000 m
- specifično opterećenje krila: 446.67 kg/m²
- motor: 1× Snecma M88Y turbofen motor
Naoružanje
- naoružanje:
- 1x top GIAT 30, kalibar 30 mm
- Rakete zrak-zrak
- R550
- Super Matra
- Mika
- Rakete zrak-zemlja
- Vođene i nenavođene bombe
- defanzivne mjere:
- Podsustav za aktivno i pasivno ometanje
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Glasnik RV i PVO, br.1, siječanj 1990. g., Intervju Zapovjednika RV i PVO, str.1 i 2, Rodoljub Matović
- ↑ INTERAVIA, 1/1988. g. Intervju s predsjednikom i vlasnikom firme Dassault Aviation, Sergeom Dassaultom
- ↑ 3,0 3,1 International defence review, 12/1987. g.
- ↑ 4,0 4,1 Krila Armije, 27 prosinca 1989.g., "Naš intervju", str.7, General armije Jean Fleury načelnik stožera RV Republike Francuske prilikom posjete RV i PVO SFRJ, Rodoljub Matović
- ↑ 5,0 5,1 Top Gan, YU fly super sonic, razgovor s Jelkom Kalcina
- ↑ 6,0 6,1 Tajni Projekat - "Novi Avion"
- ↑ Krila Armije, 27. prosinca 1989.g., "Posjet predsjednika SIV-a Vojno tehničkom institutu" str.2, Rodoljub Matović