Nogomet je u Rijeku stigao relativno rano. Moderni se nogomet širio uglavnom u dva pravca: jedan je išao preko morskih luka (Hamburg, Le Havre, Bilbao, Marseille, Barcelona, Genova, Indija, Sjeverna i Južna Amerika), a drugi europskim kontinentom onuda gdje se gradila željeznica. Rijeka je spadala u one privilegirane gradove tog doba koji su, nekako istovremeno, bili zahvaćeni s oba ta pravca.[1]
Povijest
Prva nogometna utakmica na području Hrvatske odigrana je u Rijeci. Godine 1873. na inicijativu Roberta Whiteheada, inženjera i vlasnika tvornice Torpedo, utakmicu su odigrale ekipe sastavljene od djelatnika Mađarskih željeznica s jedne i engleskih radnika s druge. Englezi su radili u tadašnjem Riječkom tehničkom zavodu (Stabilimento Tecnico di Fiume) koji kasnije postaje tvornica Torpedo, a utakmica je odigrana na području poznatom kao Pod Jelšun, između ulaza u bivšu tvornicu Torpedo i INA-ine rafinerije na Mlaki.
Početkom stoljeća nogomet je bio glavni šport i najrasprostranjeniji u gradu i okolici. Od različitih vrsta lopte i različitih terena do igrališta i trgova igrao se nogomet i bio prethodnik osnivanja klubova.
Dana 3. studenoga 1905. godine, u Rijeci su po prvi put gostovali zagrebački nogometaši - Prvi nogometni i športski klub Zagreb. PNIŠK Zagreb pobijedio je »Club Atletico Fiumano« rezultatom 4:3. Za domaćine su nastupili: Singer, Mathiasko, Fleischman, Fiorello La Guardia, Naschitz, Szemere, Hoelczh, Diamant,Morini, Fink i Schoen, a za goste: Baki, Slavnić, Kiseljak, Kabelka, Filipić, Koruna, Višinger, Ugrinić, Todl, Polivka i Ralo[2]
Godine 1920. i 1921. osim prijateljskih utakmica igra se i prvenstvo Rijeke i regije Venezia Giulia. U prvenstvu sudjeluju: Olympia, Gloria, Grion Pula, Edera Trisete. Finale: Olympia – Edera 7:0. Prvak je Olympia.
1904.: Olympia
Godine 1904. osniva se klub Olympia, koji ce otvoriti nogometnu sekciju tek u 1908. godine.
Među osnivačima bili su braća Mittrovich, Carlo Colussi, Antonio Marchich, Aristodemo Susmel i Agelasio Satti. Olympia je imala sekcije biciklizma, plivanja, lake atletike i boks.
Momčad: Mihalich I, Goacci, Kusmann, Paulinich III, Diosy, Simcich, Ossoinak, Kregar, Pauletig, Pillepich, Gugnali.
1905.: Fiumei Atletikai Club
Godine 1905. osniva se Atletski Klub Fiume, koji od samog početka ima i negometnu sekciju. To čini ovaj klub najstarijom nogomtnom institucijom u gradu.[3]
1908.: SŠK / HŠK Victoria
Godine 1908. učenici sušačke gimnazije utemeljuju Srednjoškolski športski klub koji 1910. godine mijenja ime u Hrvatski športski klub Victoria.
Victorija je prvu utakmicu odigrala 4. listopada 1911. Protivnik je bila Olimpija iz Karlovca, a rezultat 12:0 u korist Victorije. Ovo je bila i prva utakmica koja se igrala po pravilima nogometne igre.[4]
Nogometaši HŠK Victorie 1. lipnja 1913. igrali su prvu utakmicu na svom novom igralištu Kantrida s ekipom HAŠK Građanskog iz Zagreba. Ta povijesna utakmica završila je rezultatom 3:0 za Victoriju.
1917.: Doria / Gloria
30. travnja 1917. osniva se klub Doria koji ubrzo mijenja ime u Gloria. Stalni gosti kafića Marittimo na Piazza Dante počinju s aktivnostima 17. siječnja 1918. i već 1919. osvajaju kup Grazioli. Stvarne vođe bili su Delfino, Host i Vescia. Upravi kluba se pridružuju: Marot, Tominovich, Orsetti, Stebel, Thonon, Locatelli, Ravalico i Toglian. Momčad u sastavu Milautz, Romeo Milinovich, Negrich I, Dobrievich, Volk, Spadavecchia, Negrich II. Financijski solidna sa brojnim navijačima 1920./21. osvaja regionalno prvenstvo i ulazi u Drugu ligu. Poznata je i pobjeda nad Virtus Veneziom od 7:1.
Ekipu su činili: Varglien, Giacchetti I i II, Gregar, Ossoinack, Paulinich, Diossy, Crulcich, Schmidt, Sega, Pillepich, Reich i Tarlao.
1919.: NK Orijent
Podrobniji članak o temi: NK Orijent
NK Orijent je osnovan 1919. godine pod imenom Orient. Ime klubu je dao pomorac F. Matković i u svojim počecima Orijent je bio klub radničke i đačke mladeži. U prvoj ekipi Orijenta 1919. godine igrali su: Tone Stipčić, Francele Malovac, Pere Spicjerić, Mavro Stipčić, Roko Ladišić, Perušić, Dukić, Delo Bolha, Fran Matrljan, Grozdanić i Ivić Marač.[5]
Navijači: Red fuckers, osnovani 1988.
1919: C. S. Fiume
Godine 1919. osniva se C. S. Fiume koji su osnovali radnici tvornice Torpeda.
Prvo vodstvo kluba činili su: Jugo, Barbinich i Racchetta, uz kasnije pridošle Sternissa I, Sega, Calcih, Zamparo, Vale, Puhar, Ghisdavcich i Contento. Jedini problem bio je novac jer se klub financirao samo od članarina.
Momčad: Andreis, Serdoz, Pinter, Battaia, Stiglich, Racchetta, Libero, Dobrievich, Tomaz, Slave, Stradiot, Grabner, Slavich, Battaia, Colazio, Calcich, Ghisdavcich, Coffau II, Blocher, FDobrievich, Sternissa i Burattini; Trener: Zamparo; Liga: II i III
1926.: U. S. Fiumana
Unione Sportiva Fiumana (Sportski savez Fiumana) nastala je 2. rujna 1926. spajanjem nogometnih klubova Gloria i Olympia. Fiumana je objedinila najbolje igrače dvaju momčadi, prije svega braću Varglien i Milinovich. [6] U.S. Fiumana naslijedila je stadion Kantridu, koji se u to vrijeme zvao Stadio Comunale del Littorio. Igrač Fiumane Rodolfo Volk kasnije je za Romu postigao 103 gola u pet prvenstava i još uvijek je četvrti na klupskoj ljestvici strijelaca svih vremena[1], a obilježilo ga je vrijeme fašizma, kada je grad bio dio Kraljevine Italije. Još jedan istaknuti nogometaš Fiumane bio je Ezio Loik, koji je kasnije prešao u Torino, momčad koja je u posljeratnom razdoblju bila četiri puta za redom prvak Italije (tzv. veliki Torino - "Grande Torino"). Loik je takodjer odigrao 9 utakmica za reprezentaciju Italije, tadašnjeg svjetskog šampiona[7]. Prvu utakmicu U.S. Fiumana odigrala je na stadionu Kantrida (tada Stadio Comunale del Littorio) 20. rujna 1926. s ekipom Bologne F.C. u prijateljskom susretu, a slavili su gosti rezultatom 2:3[8]. Fiumana je u sezoni 1929-30 nastupala u Talijanskoj prvoj ligi (tada Divisione Nazionale, danas Serie A), ali je plasmanom na 14. mjestu (od 16 momcadi) na kraju sezone ispala iz lige[9] te od tada uglavnom nastupa u 2. ili 3. Taliajnskoj ligi. Klub je 1945 od Jugoslavenskih vlasti rasformiran te je većina igrača prešlo u novovosnovani klub Kvarner (danas HNK Rijeka).
Prva garnitura igrača u tamnocrvenim majicama (amaranto) bila je: Marietti, Romeo Millinovich, Pillepich, Narciso Millinovich, Ossoinak, Mario Varglien, Francesco Nerich, Serdoz, Tarlao, Mihalich i Spadavecchia[6].
1946.: FD Quarnero / HNK Rijeka
Podrobniji članak o temi: HNK Rijeka
HNK Rijeka, tada kao FD Quarnero (Kvarner) osnovana je krajem srpnja 1946. Dvadesetak rukovoditelja riječkog sporta raspravljali su tri sata o budućnosti riječkog nogometa. Odlučivalo se između dva prijedloga, okupiti najbolje nogometaše u klubu Lučki Radnik (prvak Rijeke u sezoni 1945./46.) ili osnovati novo društvo. Usvojen je drugi prijedlog i osnovan je novi klub imena "Kvarner", koji je počeo u velikom stilu. U prijateljskom susretu, 1. kolovoza 1946. godine, pred 6000 gledatelja pobijedio je s 2:0 splitski NK Hajduk. Prvi gol u povijesti Kvarnera (Rijeke) postigao je Rinaldo Petronio. Za ulazak u Prvu ligu morao se odigrati dvostruki susret izmedu Kvarnera i Unione sportiva operaia iz Pule. Kvarner je u Rijeci izgubio 1:2, ali je u Puli pobijedio 4:1, te je izborio svoj prvi ulazak u Prvu ligu.
Slavne momčadi tog razdoblja:
- 1946/47. Gino Gardassanich, Tibljaš, Blasich, Pavanello, Macorin, Bertok, Nori, Laurencich, Burattini, Petronio, Cergnar
- 1948/49. Ravnic I, Tomljenovic, Kivela, Legan, Ljubacev, Sinosich, Zikovic, Gredelj, Košak, Car, Krkovic, Osojnak, Chinchella, Stetka, Pavletic, Miculinic, Crisman, Vakanjac.
3. lipnja 1954. Kvarner mijenja ime u Rijeka.[10].
Navijači: Armada, osnovani 1987.
1998.: ŽNK Rijeka-Jack Pot
Podrobniji članak o temi: ŽNK Rijeka-Jack Pot
Ženski nogometni klub Rijeka-Jack Pot osnovan je 27. kolovoza 1998. godine pod imenom Jack Pot, a od 2007. godine nosi naziv Rijeka-Jack Pot. Osnovale su ga sestre Brankica Lukanić, Ružica Gregov, Hermina Trošelj i Ankica Kovačić.
Ostali klubovi
- Lokomotiva, osnovana 1946.
- Lučki Radnik, osnovan 1929.
- Rikard Benčić, osnovan 1948.
- Zamet, osnovan 1925.
Istaknuti igrači
Do 1945. - prve generacije
Istaknuti riječki nogometaši[11] koji su svojim nogometnim znanjem oduševljavali do Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega, osvajači niza trofeja i članovi raznih reprezentacija (Kraljevina Jugoslavija, Italija, SAD):
1945. - 1990. - SFRJ
Nogometaši koji su za vrijeme Jugoslavije nastupali za "A", "B", amatersku i olimpijsku reprezentaciju [11]:
Nakon 1990. - Hrvatska
Od osamostaljenja Hrvatske za "A" reprezentaciju su nastupali[11]:
Nogometašice
Od Riječanki i igračica "Rijeka-Jack Pota" za hrvatsku žensku nogometnu "A" reprezentaciju nastupale su [11]:
Istaknuti treneri
Najistaknutiji treneri koji su djelovali u Rijeci[11] su:
Izvori
- issuu.com Zlatko Morenjak, Feruccio Burburan: Rijeka nogometa 1873-1948, Rijeka, 2006.
- Rijeka; Nogometni leksikon, LZMK
- Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 1945.-1955. (SPORT jučer&danas – 1), kvarnerski.hr., objavljeno 10. rujna 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 1955.-1970. (SPORT jučer&danas – 2), kvarnerski.hr., objavljeno 13. rujna 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 1970.-1982. (SPORT jučer&danas – 3), kvarnerski.hr., objavljeno 22. rujna 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 1982.-1991. (SPORT jučer&danas – 4), kvarnerski.hr., objavljeno 30. rujna 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 1991.-2002. (SPORT jučer&danas – 5), kvarnerski.hr., objavljeno 14. listopada 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI NOGOMET 2002.-2013. (SPORT jučer&danas – 6), kvarnerski.hr., objavljeno 20. listopada 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: SAMO NA KVARNERSKOM: NOGOMET RIJEKE i OKOLICE dio 1. (1945-1991), kvarnerski.hr., objavljeno 25. srpnja 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: SAMO NA KVARNERSKOM: NOGOMET RIJEKE i OKOLICE dio 2. (1991-2013), kvarnerski.hr., objavljeno 28. srpnja 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI OMLADINSKI NOGOMET od 1947. do 2007., kvarnerski.hr., objavljeno 8. listopada 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI ŽENSKI NOGOMET, kvarnerski.hr., objavljeno 22. srpnja 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- Zoran Mikulić: RIJEČKI MALI NOGOMET., kvarnerski.hr., objavljeno 3. listopada 2013., pristupljeno 2. siječnja 2017.
- ↑ 1,0 1,1 Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Kratka povijest riječkog nogometa, SUŠAČKA REVIJA broj 58/59 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
- ↑ Cvijanović, Mišo: Vječna Kantrida, Rijeka info studeni 2005. - Grad Rijeka
- ↑ Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Igrala se, pikala se, SUŠAČKA REVIJA broj 61 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
- ↑ Ferruccio Burburan i Zlatko Moranjak, Igrala se, pikala se, SUŠAČKA REVIJA broj 61 (pristupljeno 20. rujna 2013.)
- ↑ Matovinović, Izidor, Pola stoljeća "Orijenta" 1919-1969, SD Orijent, Rijeka, 1970., Tipograf, Rijeka
- ↑ 6,0 6,1 Lazzarich, Marinko: Kantrida bijelih snova, HNK Rijeka, Rijeka 2008.
- ↑ Enciclopedia del Calcio - Ezio Loik
- ↑ FC Bologna statistika
- ↑ Almanacco Illustrato del Calcio - La Storia 1898-2004, Panini Edizioni, Modena, September 2005
- ↑ Povijest HNK Rijeke
- ↑ 11,0 11,1 11,2 11,3 11,4 Mikulić, Zoran Labud: Oni su obilježili riječki nogomet, Riječka enciklopedija Fluminensia, svibanj 2013