Njemačko-ilirski slovar (Deutsch-ilirisches Wörterbuch. – Němačko-ilirski slovar.) Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića iz 1842. godine prvi je uistinu moderan hrvatski rječnik, nastao u vrijeme i kao rezultat Hrvatskog narodnog preporoda.[1] Sadrži preko 40.000 natuknica (po brojanju Marka Samardžije, u "Iz triju stoljeća hrvatskoga standardnog jezika, Zagreb, 1997.", oko 70.000 hrvatskih natuknica) uz obilje novotvorenica (npr. računovodstvo, nosorog, sladoled, samoubojstvo, sadra, sebeljublje, vodopad, vodovod, veleizdaja, velegrad) koje su s vremenom ušle u svakodnevnu uporabu.[2] Ilirski odnosno hrvatski dio rječnika pisan je latinicom, njemački dio rječnika pisan je goticom.
Izvori
- ↑ www.matica.hr, Alemko Gluhak, "Hrvatski rječnici", Vijenac, br. 158., 24. ožujka 2000., "Hrvatski narodni preporod dao je Njemačko-ilirski slovar Ivana Mažuranića i Jakova Užarevića (1842), Rječnik ilirsko-talijanski Dragutina Parčića (1858), Deutsch-kroatisches Wörterbuch i Hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik znanstvenog nazivlja Bogoslava Šuleka (1874-75).", pristupljeno 28. listopada 2016.
- ↑ nsk.hr, Dobrila Zvonarek, "IVAN MAŽURANIĆ – KNJIŽEVNIK I DRUŠTVENI DJELATNIK", " Ivan Mažuranić, zajedno s Jakovom Užarevićem, suautor je rječnika Njemačko-ilirski slovar (1842.), u kojem je ponudio niz novih riječi za njemačke pojmove, tada još nepoznate hrvatskomu jeziku.", objavljeno 31. listopada 2014., pristupljeno 28. listopada 2016.
Vanjske poveznice
- Ivan Mažuranić, Jakov Užarević: Němačko-ilirski slovar, 1842., Google Knjige