Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nestor Mahno

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Nestor Mahno

Nestor Ivanovič Mahno (ukr. Нестор Іванович Махно - Nestor Ivanovyč Mahno); (Guljaj Pole, 26. listopad 1888. - Pariz, 6. srpanj 1934.); je ukrajinski anarhistički revolucionar, pokretač anarhističkog pokreta i neovisne vojske u zaraćenoj Ukrajinskoj Narodnoj Republici i tek stvaranoj sovjetskoj Ukrajini između 1917. i 1921. godine. Mahno se u sklopu Revolucionarne Ustaničke Armije Ukrajine (poznate i kao vojska Mahnovčina) borio protiv Bijele, Crvene i drugih armija za vrijeme Ruske revolucije s ciljem uspostavljanja anarhističkog društva u slobodnoj Ukrajini.

Sažeta povijest

Godine 1908., Nestor Mahno je zbog ubojstva šefa policije osuđen na doživotni zatvor. Oslobođen je 1917. kada je izabran za vođu radničkog i seljačkog sovjeta u Huljajpolu. Na čelu naoružane grupe koja je marširala pod velikom crnom zastavom, na kojoj je pisalo «Sloboda ili smrt – zemlja seljacima, tvornice radnicima», Mahno je započeo sa dodjeljivanjem zemljišnih posjeda seoskom stanovništvu. Poznata je njegova izjava: «Mi ćemo pobijediti ne da bi slijedili primjer prošlosti i predali svoju sudbinu u ruke nekog novog gospodara, nego da bi je uzeli u svoje ruke i upravljali svojim životima po našoj volji i našem shvaćanju istine».

Mnogi ukrajinski anarhisti, bježeći od boljševičkog terora, su se uputili u koljevku Mahnova pokreta, prema stepskim odnosno ravničarskim prostorima jugoistočne Ukrajine. U jesen 1918. u Harkivu je osnovan «Nabat», konfederacija anarhističkih organizacija. Nabat je opisao boljševičku partiju kao «službeni administrativno-politički i policijski aparat novog šefa izrabljivača države», i pozvao na svjetsku revoluciju zasnovanu na slobodnim federacijama urbanih i ruralnih zajedica.

Nakon niza sukoba sa ukrajinskim anarhističkim grupama, Lav Trocki je 27. studenog 1920. naredio napad na Mahnovo sjedište, a samo dan prije svi anarhistički zapovjednici su ubijeni u prijevari tijekom dogovorenog mirovnog sastanka. Boljševička tajna policija čeka, je istovremeno pritvorila članove Nabatske konfederacije u Harkivu, a širom Sovjetskog Saveza, uključujući i Rusiju, napadani su i pozatvarani anarhistički klubovi, organizacije i novine. Iako je bio teško ranjen, Mahno je sa ostacima svoje anarhističke vojske izmicao boljševicima još godinu dana, dok naposljetku nije pobjegao u Francusku. Preživjeli ukrajinski anarhisti su i dalje vodili kampanju terora protiv boljševika te su tako 1921. minirali Glavni štab Komunističke Partije u Moskvi, ubivši i ranivši 67 osoba.

1926. godine pridružio se ruskim anarhističkim iseljenicima u Parizu s kojima je izdavao mjesečnik Dielo Truda ("Radnička stvar"). Iste godine, u časopisu je izašao tekst Organizacijske platforme Sveopćeg saveza anarhista, čiji je koautor bio Mahno. Taj je dokument izazvao podjelu unutar anarhističkog pokreta i doživio napade od strane brojnih utjecajnih anarhista, poput Volina, Malateste, Emme Goldman i drugih. Platforma je danas jedan od najvažnijih anarhističkih dokumenata te se brojne grupe po njoj nazivaju platformističkim.

Za vrijeme svog života u Parizu, radio je kao tesar i najamni radnik. Nestor Mahno je umro od tuberkuloze u 45. godini života u Parizu, a pokopan je na groblju Père-Lachaise.

Mahnova udovica Agafja i kćer Jelena bile su deportirane na prisilni rad u Treći Reich za vrijeme Drugog svjetskog rata. Po završetku rata uhitio ih je NKVD te su u SSSR-u osuđene na osam godina robije. Puštene su 1953. godine, nakon smrti Staljina, ali su prognane u Kazakhstan. Nekoliko puta je Agafja posjetila Guljaj Polje da posjeti rodjake. Agafja je umrla 1978 godine u Tarazu, Kazakhstan.

Literatura

  • Nestor Makhno, The Struggle Against the State & Other Essays, 1996. (AK Press).
  • Peter Arshinov, History of the Makhnovist Movement (1918.-1921.), 1923.
  • Voline, The Unknown Revolution, 1917.-1921.
  • G.A. Kuz'menko's Diary; Makhno's Memoir.
  • S.N. Semanov, Nestor Makhno: Vozhak Anarkhistov. Novoye prochteniye po novym materyalam; Nestor Makhno: Anarchist Chieftain. A New Reading Based on New Material (Veche, Moscow, 2005.).
  • S.N. Semanov, Makhno. Podlinnaya Istoriya; Makhno. An Authentic History (AST-PRESS, 2001.).
  • Dietrich Neufeld, translated from the German and Edited by Al Reimer, A Russian Dance of Death; Revolution and Civil War in the Ukraine (1980. Hyperion Press Limited, Winnipeg, Canada)

Vanjske poveznice