- PREUSMJERI Predložak:Infookvir satelit
Nereida (također Neptun II) je prirodni satelit planeta Neptun, iz grupe nepravilnih satelita, s oko 170±25 kilometara u promjeru i orbitalnim periodom od 360.1362 dana.
Otkriće
Nereidu je 1. svibnja 1949. uz pomoć teleskopa otkrio Gerard Kuiper iz opservatorija McDonald u Teksasu.[1] Ime je dobila po Nereidama, morskim nimfama iz grčke mitologije koje su pratile boga Neptuna. Drugi je i posljednji Neptunov mjesec otkriven prije dolaska sonde Voyager 2.
Orbita i rotacija
Oko Neptuna orbitira retrogradno na prosječnoj udaljenosti od 5 513 400 km iako je visoki ekscentricitet od 0,7507 nekad približi na 1 372 000 km odnosno udalji na 9 655 000 km.[2]
Neobična orbita sugerira da se možda radi o zarobljenom asteroidu, objetku iz Kuiperovog pojasa ili da je u prošlosti bila jedan od unutarnjih mjeseca te je pomaknuta tijekom zahvata Neptunovog najvećeg mjeseca, Tritona.[3]
Proučavanjem svjetlosne krivulje mjeseca, 1991. utvrđen je period rotacije od oko 13,6 sati.[4] Mjerenje iz 2003. došlo je pak do perioda od 11,52 ± 0,14 sati.[5] Ovo se međutim kasnije osporavalo. Drugi istraživači nisu bili uspješni u detekciji periodičnih modulacija u Nereidinoj svjetlosnoj krivulji.[6]
Izvori
- ↑ ""Neptune: Moons: Nereid"" (engl.). http://solarsystem.nasa.gov/planets/profile.cfm?Object=Nep_Nereid solarsystem.nasa.gov (13. svibnja 2011.)
- ↑ ""Satellites of Neptune"" (engl.). http://ssd.jpl.nasa.gov/?sat_elem#neptune ssd.jpl.nasa.gov (13. svibnja 2011.)
- ↑ Brown, Michael E.; Koresko, Christopher D.; Blake, Geoffrey A., (12/1998.), "Detection of Water Ice on Nereid", The Astrophysical Journal 508 (2): L175–L176
- ↑ Williams, I.P.; Jones, D.H.P.; Taylor, D.B. (1991.). "The rotation period of Nereid". Monthly Notices of the Royal Astronomical Society 250: 1P–2P
- ↑ Pogreška u citiranju: Nevažeća
<ref>oznaka; nije zadan tekst za izvorGravHolmanKavelaars - ↑ Shaefer, Bradley E.; Tourtellotte, Suzanne W.; Rabinowitz, David L.; Schaefer, Martha W. (2008). "Nereid: Light curve for 1999–2006 and a scenario for its variations". Icarus 196 (1): 225–240
| ||||||||