| Nenad Šalov | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Nenad Šalov | |
| Nadimak | Neno | |
| Rođenje | 6. kolovoza 1955. | |
| Visina | 172 cm | |
| Položaj | na svim pozicijama (osim vratarske) | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1969. – 1973. | HNK Hajduk Split | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1973. – 1985. 1985. – 1986. 1986. – 1987. 1987. – 1988. 1989. – 1990. 1990. – 1992. |
HNK Hajduk Split Viktoria Aschaffenburg SV Darmstadt 98 Sportfeunde DJK Freiburg 1. FSV Mainz 05 Viktoria Aschaffenburg |
201 (19) 40(5) 14(1) 17(5) 18(4) ?(?) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1980. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
1 (0) |
| Trenerska karijera | ||
| 1992. – 1997. 2002. – 2003. 2003. – 2006. |
Viktoria Aschaffenburg SV Babelsberg 03 Viktoria Aschaffenburg | |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
Nenad Šalov (Split, 6. kolovoza 1955.), bivši hrvatski nogometaš.
Igračka karijera
Klupska karijara
Za prvi tim splitskog Hajduka nastupio je s 18 godina, u vrijeme kad je najslavnija, "zlatna", generacija, predvođena Tomislavom Ivićem počinjala seriju velikih uspjeha. Kako, kao najmlađi, pokraj Holcera, Jerkovića, Oblaka, Šurjaka, Buljana, Žungula, Peruzovića i ostalih asova nije često mogao ulaziti u igru, odlučio se za odlazak na odsluženje vojnog roka. Po povratku iz vojske, doživljava veliko razočarenje. Novi trener Hajduka Vlatko Marković, nije ga pozvao na ljetne pripreme pred sezonu 1977./78. Predlagali su mu kaljenje u nekom drugom klubu, ali on nije pristao. Ostao je u Splitu i marljivo trenirao, a na kraju se upornost isplatila. Ta sezona mu je bila prekretnica. Od tada je, pa do odlaska iz Hajduka, uvijek bio među prvih 16 igrača, a u jednom periodu bio je i ključni igrač.[1] Za to vrijeme je s Hajdukom osvojio tri titule prvaka Jugoslavije (1974., 1975., 1979.) i četiri Kupa maršala Tita (1974., 1976., 1977., 1984.). Za Hajduk je odigrao ukupno 400 utakmica i postigao 46 golova.
- Statistika u Hajduku [2]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 201 | 19 |
| Kup | 21 | 3 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 23 | 3 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 245 | 25
|
| Prijateljske | 155 | 21 |
| Sveukupno | 400 | 46 |
Prvi nastup za Bile ima u prvenstvu Jugoslavije 21. travnja 1974. protiv Zagreba u Splitu, koju je Hajduk dobio zgodicima Mijača i Žungula s 2:1.
Bio je igrač velike energije i taktičkog znanja.[3] Mogao je igrati, a često, po potrebi, i igrao, na mnogim pozicijama, od beka, preko defanzivnog veznog, do lijevog krila, ali je najbolje partije pružao kao graditelj igre. Nizak rastom, ali veoma brz i stabilan na nogama, odlikovala ga je odlična tehnika, a naročito su ga krasili vrlo snažan i precizan šut, pravovremena dodavanja preko cijelog terena i centaršut.
Nakon Hajduka odlazi 1986. godine u njemački drugoligaški klub SV Viktoriju 1901 iz Aschaffenburga. Karijeru nastavlja u njemačkim nižerazrednim ekipama SV Darmstadt 98 (1987.), Sportfeunde DJK Freiburg (1987.-88.), 1. FSV Mainz 05 (1989.-90.).
Reprezentativna karijera
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je jednu utakmicu: 15. studenog 1980. protiv Italije (0:2) u Torinu..[1]
Trenerska karijera
Nakon okončanja igračke karijere radi kao trener u manjim njemačkim klubovima.
Nagrade i priznanja
Klupska
- Prvenstvo Jugoslavije u nogometu (3) : 1973./74, 1974./75, 1978./79.
- Kup maršala Tita (4) : 1974, 1976, 1977, 1984
Vanjske poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Statistika reprezentacije Jugoslavije / Reprezentativci [A-Z: Šalov Nenad], preuzeto 16. lipnja 2013.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka
- ↑ Nogometni leksikon: Šalov, Nenad, preuzeto 16. lipnja 2013.