| Nazim Hikmet Ran | |
 Nazim Hikmet (1952.) | |
| Rođenje | Solun, Otomansko carstvo 15. siječnja 1902. |
|---|---|
| Smrt | Moskva, Sovjetski Savez 3. lipnja 1963. |
| Nacionalnost | Turčin |
| Zanimanje | Pisac, pjesnik |
| Potpis | |
 | |
| Portal o životopisima | |
Nazim Hikmet Ran (Solun, 15. siječnja 1902. – Moskva, 3. lipnja 1963.),[1][2] poznatiji kao Nazim Hikmet, bio je turski pjesnik, dramski pisac, romanopisac, scenarist i redatelj. Opisivan kao "romantični komunista"[3] i "romantični revolucionar"[4], više puta je bio zatvaran zbog svojih političkih uvjerenja, pa je veći dio svog odraslog života proveo u zatvoru ili u egzilu. Njegova poezija prevedena je na više od pedeset jezika.
Porodica
Prema Hikmetovim riječima, bio je turskog, njemačkog, poljskog i gruzijskog porijekla.[5][6][7] Hikmetova je majka potjecala iz ugledne obitelji visokog socijalnog položaja s pretežno cerkeskim (adyghejskim) korijenima te vezom s poljskim plemstvom. Sa očeve strane imao je tursko porijeklo.
Mladost
Ran je rođen 15. siječnja 1902. godine u Solunu, gdje je njegov otac služio kao osmanlijski činovnik.[3][4] Pohađao je Tašmektep osnovnu školu u okrugu Goztepe u Istanbulu, a kasnije se upisao u juniorsko odjeljenje prestižne srednje škole Galatasaraj u oblasti Bejoglu, gdje je počeo da uči francuski jezik. Godine 1918. diplomira na Otomanskoj pomorskoj školi na Hejbeliadi. Njegovi školski dani su se podudarali sa periodom političkog prevrtanja, za vrijeme kojeg je otomanska vlada ušla u Prvi svjetski rat u savezu sa Njemačkom. Kratak vremenski period bio je pomorski časnik na osmanskoj krstarici Hamidije; međutim, 1919. godine se ozbljno razbolio i zbog nemogućnosti da se u potpunosti oporavi, 1920. godine biva isključen iz pomorske službe.
Godine 1921. zajedno sa svojim prijateljima (Vali Nuredin, Jusuf Zija Ortač i Faruk Nafiz Čamlibel), otišao je u Anadoliju kako bi se pridružio Turskom ratu za nezavisnost. Odatle je otišao u Ankaru (zajedno sa Vali Nuredinom), gdje je bilo središte turskog oslobodilačkog pokreta. U Ankari su im predstavljeni Mustafa Kemal Paša (Ataturk) koji je želio da dvojica prijatelja napišu pjesmu koja bi pozivala i nadahnula dobrovoljce iz Turske u Istanbulu i drugdje da se pridruže njihovoj borbi. Ova pjesma je bila veoma cijenjena, a Muhitin Birgen odlučuje da ih postavi za nastavnike u Bolu, umjesto da ih pošalje na bojišnicu kao vojnike. Međutim, njihovi komunistički stavovi nisu bili cijenjeni od strane tamošnjih konzervativnih čelnika, pa odlučuju otići u Batumi, u gruzijsku sovjetsku socijalističku republiku kako bi svjedočili rezultatima Ruske revolucije iz 1917. godine, dolazeći tamo 30. rujna 1921. godine. U srpnju 1922. godine, dvojica prijatelja odlaze u Moskvu, gdje je Ran studirao ekonomiju i sociologiju na Komunističkom univerzitetu ranih 1920-ih godina. Na njega su utjecali umjetnički eksperimenti Vladimira Majakovskog i Vsevoloda Mejerholda, kao i ideološke vizije Lenjina.[3]
Kasnije godine i ostavština
Uhićen je 1938. zbog navodnog poticanja vojske i naroda na pobunu i osuđen na 28 godine i 4 mjeseca stroge robije. 8. travnja 1950. godine počinje štrajk glađu u znak prosvjeda protiv neuspjeha turskog parlamenta da uključi zakon o amnestiji na svoj dnevni red prije nego prestane s radom zbog nadolazećih izbora. Tada je prebačen iz zatvora iz Burse, najprije u ambulantu zatvora Sultanahmet u Istanbulu, a kasnije u zatvor Pašakapisi.[8] Ozbiljno bolestan, Ran pauzira štrajk 23. travnja. Zahtjevi njegovog liječnika da ga liječe u bolnici tri mjeseca vlast je odbila. Kako se njegov status zatvorenika nije promijenio, nastavio je štrajk glađu 2. svibnja.
Ranov štrajk glađu odjeknuo je širom zemlje. Potpisivane su peticije i objavljen je časopis nazvan po njemu. Njegova majka Dželile započela je štrajk glađu 9. svibnja, a sljedećeg dana štrajk započinju poznati turski pjesnici Orhan Veli, Melih Dževdet i Oktaj Rifat. S obzirom na novu političku situaciju nakon izbora održanih 14. svibanja 1950. godine, štrajk je okončan pet dana kasnije, 19. svibnja, kada je konačno oslobođen nakon donošenja općeg zakona o amnestiji od strane nove vlade.
Ran bježi iz Turske u Rumunjsku brodom preko Crnog mora, a odatle se seli u SSSR. Zbog što je u sovjetskom bloku jedina priznata turska manjina postojala u komunističkoj Bugarskoj, njegove knjige su odmah objavljene u Bugarskoj, kako na turskom [9], tako i na bugarskom. [10] Komunističke vlasti u Bugarskoj su ga slavile kao "pjesnika slobode i mira".[11]
Ran je umro od srčanog udara u Moskvi 3. lipnja 1963. godine u 61. godini.[12] Sahranjen je na čuvenom Novodevičjem groblju u Moskvi, gdje je njegov impozantni spomenik i danas mjesto hodočašća Turaka, komunista i mnogih ljudi iz cijelog svijeta. Njegova posljednja želja koja nikad provedena, bila je da ga sahrane na bilo kojem seoskom groblju u Anadoliji.
Usprkos progonu turski je narod oduvijek poštovao Nazama Hikmeta. Njegove pjesme koje prikazuju ljude na selu, sela i gradove svoje domovine (Memleketimden İnsan Manzaraları), kao i Turski rat za nezavisnost (Kurtuluş Savaşı Destanı) i turske revolucionare (Kuvâyi Milliye) ubrajaju se među najveća patriotska književna djela Turske.
Bibliografija
Drame
- Lubanja (1932, Kafatası)
- Zaboravljeni čovjek (1935, Unutulan Adam)
- Ferhad i Širin (1965, Ferhad ile Şirin)
Romani
- Život je dobar, brate (1967, Yaşamak Güzel Şey Be Kardeşim)
- Krv ne govori (1965, Kan Konuşmaz)
Poezija
- İlk şiirler
- 835 satır
- Kuvâyi Milliye
- Yatar Bursa Kalesinde
- Memleketimden insan manzaraları : (insan manzaraları)
- Yeni şiirler : (1951–1959)
- Son şiirleri : (1959–1963)
Izvori
- ↑ "Nazım Hikmet | Turkish author" (engl.). Encyclopedia Britannica. http://www.britannica.com/EBchecked/topic/265653/Nazim-Hikmet/265653rellinks/Related-Links Pristupljeno 01. 12. 2018
- ↑ "Kronoloji – Nâzım Hikmet Kültür ve Sanat Vakfı" (tr-TR). http://www.nazimhikmet.org.tr/kronolojik.asp Pristupljeno 01. 12. 2018
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Saime., Göksu, (1999). Romantic communist : the life and work of Nazım Hikmet. Timms, Edward.. New York: St. Martin's Press. OCLC 40417757. ISBN 978-0-312-22247-5. https://www.worldcat.org/oclc/40417757
- ↑ 4,0 4,1 1902-1963., Nâzım Hikmet, (2002). Beyond the walls : selected poems. McKane, Richard., Christie, C. R. (Catherine Ruth), 1944-, Halman, Talât Sait.. London: Anvil Press Poetry. OCLC 49356123. ISBN 978-0-85646-329-7. https://www.worldcat.org/oclc/49356123
- ↑ "Vera tulyakova hikmet nazım la son söyleşimiz" (engl.). Issuu. http://issuu.com/huseyinenol/docs/vera_tulyakova_hikmet_-_naz__m-la_s/210?e=0 Pristupljeno 01. 12. 2018
- ↑ Hikmet, Vera Tulyakova (1989) (tr). Nâzımʾla söyleşi. Cem Yayınevi. https://books.google.com/books?ei=Tt2JU_SlE-rW7QaujYH4CA&hl=tr&id=7GjiAAAAMAAJ&dq=Vera+Tulyakova+Hikmet&focus=searchwithinvolume&q=polonya+frans%C4%B1z+g%C3%BCrc%C3%BC
- ↑ Akgül, Hikmet (2002) (tr). Nâzım Hikmet: siyasi biyografi. Çiviyazilari. ISBN 9789758663187. https://books.google.com/books?ei=zeCJU9KzMeKI7AbQ64Fw&hl=tr&id=XpY3AQAAIAAJ&dq=nazim+hikmet+g%C3%BCrc%C3%BC&focus=searchwithinvolume&q=+frans%C4%B1z+g%C3%BCrc%C3%BC
- ↑ "Nâzım Hikmet". 06. 10. 2008. https://web.archive.org/web/20081006042859/http://www.nazimhikmetran.com/english/pages/biyografi5.html Pristupljeno 23. 01. 2021
- ↑ Nazim Hikmet. 1951. Secilmis siirler [Selected Poems] (translated by Ludmil Stoyanof Lюdmil Stoяnov). Sofia: BKP
- ↑ Nazъm Hikmet Nazim Hikmet. 1952. Stihotvoreniя Stikhotvoreniia [Poems] (translated by Nikolai Tsonev Nikolaй Conev). Sofia: Bulgarski pisatel
- ↑ Kamilef, H [Kяmilev, X]. 1953. Nazim Hikmet - hurriyet ve baris sarkicisi [Nazim Hikmet: A Singer of Liberty and Peace] (translated from the Bulgarian into Turkish by Suleyman Hafizoglu). Sofia: BKP; Kяmilev, H. [Kiamilev, Kh]. 1953. Nazъm Hikmet, pevec na svobodata i mira Nazim Khikmet, pevets na svobadata i mira [Nazim Hikmet: A Singer of Liberty and Peace] (translated from the Russian into Bulgarian by Kruger Milovanov Krugev Milovanov]. Sofia: BKP.
- ↑ "Nazim Hikmet". http://www.cs.rpi.edu/~sibel/poetry/nazim_hikmet.html Pristupljeno 23. 01. 2021
Literatura
- Saime., Göksu, (1999). Romantic communist : the life and work of Nazım Hikmet. Timms, Edward.. New York: St. Martin's Press. OCLC 40417757. ISBN 978-0-312-22247-5. https://www.worldcat.org/oclc/40417757
Vanjske poveznice
- https://www.marxists.org/subject/art/literature/nazim/
- http://www.politika.rs/scc/clanak/70430/Pomilovanje-turskog-pesnika-posle-pola-veka
- https://web.archive.org/web/20081203160532/http://www.siirgen.org/siir/n/nazim_hikmet
- https://librivox.org/author/8378?primary_key=8378&search_category=author&search_page=1&search_form=get_results