Natpis opatice Vekenege je mramorni natpis u crkvi sv. Marije u Zadru veličine 295×202 cm. U prijevodu glasi:
„Sve na svijetu kreće se, k'o uzbibano valovlje.
Što jedanput rodi se, propada i umire.
Čistom mišlju Vekenega slijedila je Božji glas.
Zato nije umrla, već se smrću rodila.
Bdjela je nad ćudima, sestrama prednjačeći,
Što je riječju poticala, djelom izvršavajuć'.
Od dušmanskih zasjeda čuvala je ovčinjak:
S njezine je uprave cvao ovaj dom i grad.
S ovog svijeta prešla je na dan Kuzme i Damjana,
Da u Božjim dvorima vječni život uživa. ”
Što jedanput rodi se, propada i umire.
Čistom mišlju Vekenega slijedila je Božji glas.
Zato nije umrla, već se smrću rodila.
Bdjela je nad ćudima, sestrama prednjačeći,
Što je riječju poticala, djelom izvršavajuć'.
Od dušmanskih zasjeda čuvala je ovčinjak:
S njezine je uprave cvao ovaj dom i grad.
S ovog svijeta prešla je na dan Kuzme i Damjana,
Da u Božjim dvorima vječni život uživa. ”
Opatica Vekenega naslijedila je na tom položaju utemeljiteljicu benediktinskog zadarskog samostana, svoju majku Čiku (koja je ušla u samostan prije muževe smrti) i utjecala je bitno na politiku onog vremena kad je trebalo priznati vlast novog kralja Kolomana i tako poštedjeti grad od vojnih sukoba i razaranja. Uz kraljevu pomoć podignut je zvonik uz crkvu svete Marije i u njemu komorica sa svodovima, prva takva u Europi.
Literatura
- Josip Bratulić i Stjepan Damjanović, Hrvatska pisana kultura, 1. svezak, 8. - 17. stoljeće, str. 71, ISBN 953-96657-3-6