Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Nacionalni park Canaima

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Angelovi slapovi tijekom sušne sezone

Nacionalni park Canaima (šp.: Parque Nacional Canaima)) je nacionalni park na jugoistoku Venezuele koji se proteže na 30.000 km² u saveznoj državi Bolivar, što ga čini drugim po veličini u državi (poslije NP Parima-Tapirapecó) i šestim nacionalnim parkom po veličini u svijetu (otprilike veličine Belgije). Park pokriva gotovo cijelu visoravan Gran Sabana, od rijeke Río Carrao i gorja Lema na sjeveru, te desne obale rijeke Caroni na zapadu do granica s Gvajanom i Brazilom na istoku. Gotovo 65% reljefa ovog područja prekrivaju blokovi prekambrijskog kvarcnog pješčenjaka koji imaju strme litice i gotovo potpuno ravne vrhove. Ove stijene, poznate kao tepui (pemonski za "kuća bogova"), potječu iz vremena kada su Južna Amerika i Afrika bile jedan superkontinent. Po svom sastavu tepui su najsličniji stijenama NP Monument Valley (Arizona), ali su dramatičniji, te bogatiji vegetacijom i životinjama. Najviši tepui u parku je tepui Roraima, česta meta alpinista, dok je najslavniji Auyán-tepui (slika desno) jer se s njega obaraju najviši slapovi na svijetu visine 1.002 m, Angelovi slapovi.

Nacionalni park Canaima je osnovan 12. lipnja 1962., a proširen je do današnjih razmjera 1975. godine. God. 1994., je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama kako bi se zaštitile njegova bioraznolikost s velikim brojem endema, ali i geološka jedinstvenost[1].

U parku posljednjih 10.000 godina obitava nekoliko indijanskih plemena, što potvrđuju dva arheološka lokaliteta stara oko 9.000 godina. Najbrojniji su Pemon indijanci koji su duhovno povezani s tepuima i smatraju ih za domove Mawari duhova. Pemoni su također organizirali i nekoliko kampova za posjetitelje koje uglavnom posjećuju turisti iz inozemstva. Park je uglavnom nedostupan s tek pokojim putem koji ga povezuje s nekim gradovima, najbliži grad je 600 km sjeverno od parka. Promet se uglavnom obavlja zrakoplovima na pistama koje su ustanovili različiti misionari kapucini, ili pješice i kanuima.

Flora i fauna

U Nacionalnom parku obitava više od 300 endemskih vrsta biljaka koje se mogu naći samo na visoravni Gran Sabana, kao što su: Achnopogon, Chimantaea, Quelchia, i dr. Od mnogobrojnih vrsta insekata prisutni su endemi rodova: Bromelia, Drosera, Heliamphora i Utricularia.

Fauna je iznimno raznolika, ali ne obilna. Tu obitava 118 vrsta sisavaca, 550 vrsta ptica, 72 vrsta gmazova i 55 vrsta vodozemaca. Zabilježeno je tek 6 vrsta velikih sisavaca: divovska vidra, , divovski mravojed (Myrmecophaga tridactyla), divovski pasanac (Priodontes maximus), oncila (Leopardus tigrinus), margaj (Leopardus wiedii) i šumski pas (Speothos venaticus); a od endema glodavac Podoxymys roraimae. Od ptica tu obitava 30 endemskih vrsta kao što su: kolibrići, harpija, tukani (Ramphastidae), crvenoramena ara (Diopsittaca nobilis), i dr.

Izvori

  1. 21. zasjedanje Ureda svjetske baštine 23.-28. lipnja 1997. (engl.) Preuzeto 17. siječnja 2012.

Vanjske poveznice