Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Harpija

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Matthius Merian: Harpija, 1660.

Harpije (grč. Ἅρπυιαι, Hárpuiai) u grčkoj mitologiji ptice su s licima žena; boginje oluje. Najčešće su prikazivane kao otimačice i pljačkašice.

Etimologija

Ime Harpije izvedeno je od grčkog glagola harpázein = "zgrabiti", "ščepati", "domoći se", a potom imenice harpyia = "grabljivac". Dakle, Harpije su "grabljivice".

Karakteristike

Harpije nisu uvijek bile zle. Isprva su bile boginje oštrog vjetra, personifikacije olujnih vjetrova[1], a odnosile su duše mrtvih u Had[2] te su se vrlo rijetko upletale u život bogova i ljudi. Jedna je Harpija sa Zefirom, zapadnim vjetrom, bila majka Ahilejevih konja[3] ili je, prema inačici[4] o Erihtonijevim konjima, Elopu ugrabio Borej te su se parili i dobili konja Ksanta i kobilu Podarku.

Jacob van Maerlant: Harpija, 1350.

Prema Heziodu[5], bila su stvorenja s lijepom kosom. Harpije su isprva bile prikazivane kao ne baš lijepa stvorenja, a poslije ih se počelo prikazivati prekrasnima, usporedno sa Sirenama. Već prema Eshilu[6] opisane su kao ružna krilata stvorenja, a poslije kao najodvratnija čudovišta, ptice s djevojačkim glavama, s dugim pandžama i blijedim licima od gladi[7]. U srednjem vijeku zvali su ih djevicama orlovima.

Harpije su najčešće tri:

  • Ela ("okretna poput oluje", "goropadna"), znana i kao Elopa ("brza poput oluje")
  • Kelena ("tamna"), znana i kao Podarka ("brzonoga") ili Podarga ("bljeskonoga")
  • Okipeta ("brzoleta"), znana i kao Okipoda, Okitoja ili Nikotoja ("jureća pobjednica")

Homer[8] ih spominje dvije, ali poimence samo Podagru. Heziod[9], kao i Apolodor[10], spominje Elu i Okipetu. Vergilije spominje Okipetu. Još se spominju[11] Aelopa, Nikotoja[12], Okitoja, Okipoda te Aholoja.

Mitologija

Rođenje i život

Ovisno o izvorima, bile su Pontove/Posejdonove i Gejine kćeri[13]; premda drugoj inačici[14] Iridine sestre, Tifonove i Ehidnine kćeri, a najčešće se smatra[15] da im je otac im je bio Taumant, a majka Okeanida Elektra (ili pak Ozomena[16]), premda postoji i inačica[17] da im je otac bio i Finej.

Živjele su na otocima Strofadima[18], na ulazu u Ork[19] ili u pećini na Kreti[20].

Harpije i Finej

Boreadi spašavaju Fineja od Harpija, Altamura, 5. stoljeće pr. Kr.

Finej, kralj Trakije, imao je dar proroštva. Prema jednom izvoru[21], kažnjen je jer je proročanstvima previše otkrivao, a prema drugome jer je počinio zločin nad sinovima iz prvoga braka. Zeus je bio ljut na nj te ga je kaznio ostavivši ga na otoku s hranom koju nikad nije mogao jesti. Naime, Harpije bi uvijek došle i ukrale hranu iz njegovih ruku prije nego što bi je uspio pojesti, a ono što nisu bile pojele, zagadile bi izmetom. Ovo se nastavljalo sve dok nije stigao Jazon s Argonautima.

Boreadi, Kalais i Zet, krilati sinovi Boreja, sjevernog vjetra progonili su Harpije[22]. Naime, prema jednoj inačici mita[23] Harpije su pobjegle, ali jedna se utopila u rijeci Tigris (te se prozvala rijekom Harpis[24]), a druga je stigla do Ehinada i nikad se nije vratila pa su se otoci prozvali Strofadama; zbog umora i ona i njezin progonitelj posustali su te su Harpije obećale da Harpije više neće uznemiravati nikoga te su se one vratile u svoju pećinu na Kreti. Prema drugoj inačici Boreadi su htjeli ubiti Harpije, a potom su se pojavili Irida[25], Hermes ili njihov otac Tifon[26] te ih spasili i obećali da im više neće smetati, a prema trećoj i Harpije i Boreadi poginuli su[27].

Zahvalan za njihovu pomoć, Finej je Argonatima pomogao rekavši im kako da prođu Simplegade, začarane stijene.

Eneida

Prema Vergiliju[28], Eneja je također susreo Harpije na njihovu boravištu u Strofadima gdje su Trojancima krale hranu. Kelena ih je proklela rekavši da će biti toliko gladni da će jesti stolove prije nego što stignu na kraj putovanja, a Trojanci su pobjegli u strahu.

Također su prikazane[29] kao čuvarice podzemnog svijeta.

Literatura

  1. Homer: Odiseja (XX./66., 77.)
  2. Homer: Odiseja (I./241.; XIV./371.)
  3. Homer: Ilijada (XVI./149.)
  4. Non: Dionysaca (XXXVII./157.)
  5. Heziod: Teogonija (265. -)
  6. Eshil: Eumenide (50.)
  7. Vergilije: Eneida (III./216.)
    Ovidije: Metamorfoze (VII./4.)
    Higin: Fabulae (XIV.)
  8. Homer: Ilijada (XVI./149.)
  9. Heziod: Teogonija (265. -)
  10. Apolodor: Biblioteka (I./10)
  11. Apolodor: Biblioteka (I./9.21, 123.)
    Servije: O "Eneidi" (III./209.)
    Higin: Fabulae (14.)
  12. Katalog žena (155.)
  13. Servije: O "Eneidi" (III./241.)
  14. Valerije Flak: Argonautica (IV./428., 516.)
  15. Heziod: Teogonija (267. -)
  16. Higin: Fabulae (XIV.)
  17. Tzetzes: O Likofronu (650.)
  18. Vergilije: Eneida (III./210)
  19. Vergilije: Eneida (VI./289.)
  20. Apolonije s Roda: Argonautica (II./298.)
  21. Apolonije s Roda: Argonautica (II./179. - 434.)
  22. Katalog žena (XL.)
  23. Apolodor: Biblioteka (I./9.21)
  24. Apolodor: Biblioteka (I./121. - 123.)
  25. Apolonije s Roda: Argonautica (II./179. - 434.)
  26. Valerije Flak: Argonautica (II./179. - 434.)
  27. Apolodor: Biblioteka (III./199.)
  28. Vergilije: Eneida (III./209.)
  29. Vergilije: Eneida (VI./287.)

Vanjske poveznice