 |
Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica. |
Mu je ime legendarnog hipotetičkog nestalog kontinenta. Smatra se da se nekoć nalazio u Tihom oceanu i da je potonuo ispod oceanske površine. Hipoteza o drevnom postojanju nekakve velike kopnene mase na prostoru današnjeg Tihog oceana, podudara se se pričom o Lemuriji, drugom hipotetičkom kontinentu, koji je potonuo u Tihi ocean. Ideju o zemlji Mu, utemeljio je u kasnom 19. stoljeću francusko-američki fotograf, arheolog i staretinar Augustus Le Plongeon (1826.-1908.) u svom djelu Kraljica Móo i egipatska sfinga (1896.).[1]
Generalno mišljenje znanstvene zajednice o tektonskim pločama obezvriježuje takve popularne teorije o potonulim kontinentima. Znanstvenici upozoravaju kako su kontinentalne mase napravljene od lakšeg kamena koji doslovno plutaju na težem kamenju od kojih se sastoji oceansko dno, zbog čega je nemoguće da kontinenti potonu na dno, osobito ne u roku od nekoliko dana, pa čak ni u vremenskom razdoblju od nekoliko stotina ili tisuća godina.[2]
Otkrića Pukovnika Jamesa Churchwarda o kontinentu Mu
Ideje Augustusa Le Plongeona preuzeo je krajem 19. i početkom 20. stoljeća britanski pukovnik James Churchward (1851.-1936.), inače poznat kao strastveni arheolog-amater te slobodouman neortodoksan istraživač i znanstvenik. Boravio je više godina u tada još egzotičnoj Indiji, najvećoj britanskoj koloniji, kao zapovjednik oružanih snaga Njezinog Veličanstva. Sve svoje slobodno vrijeme posvetio je arheologiji i proučavanju povijesti. Posebno su ga privlačile i zaokupljale teme o velikim drevnim i pradrevnim kulturama.[3]
On je s prilično valjanih razloga držao da su sve visokorazvijene povijesno poznate kulture starog vijeka (Egipat, Sumer, Nubija, Kaldeja, Perzija, Hindustan, Kina i Grčka) vrlo brzo i uspješno stasale zahvaljujući prvenstveno ogromnom fundusu mnogih korisnih umijeća i visokih znanja koja je na te prostore davno prije donijela i zasadila neka velika, vrlo moćna i visokorazvijena pradrevna kultura-prethodnica.
Pukovnik J. Churchward je saznao da se u jednom budističkom hramu u istočnoj Indiji već stoljećima brižno čuvaju neke drevne kamene ploče na kojima se nalazi poveći zapis. On je uskoro otputovao tamo da bi osobno provjerio i sve ispitao na licu mjesta. Pažljivo je pregledao te kamene ploče iz davno minulih vremena, koje su bile pohranjene u nadsvođenoj podzemnoj prostoriji, i uvjerio se da one zaista sadrže natpis na nekom nepoznatom starom pismu.
Taj ga je neobičan nalaz toliko zainteresirao i zaokupio da mu je posvetio sve svoje slobodno vrijeme u nekoliko idućih godina. Entuzijasticni i uporni J. Churchward je, uz pomoć svog bliskog prijatelja i suradnika, visokog budističkog svećenika, 1868. godine, nekako uspio pronaći ključ za čitanje tih drevnih zapisa na kamenim pločama. Njihovim odgonetanjem on je ustanovio da spominju neku veliku, davnu nestalu civilizaciju na Pacifiku, znatno stariju i napredniju od naše.
Ta pradrevna civilizacija nikla je, po njegovoj procjeni, prije otprilike 200 tisuća godina, stasala je i dostigla je tijekom mnogih tisućljeća svoga postojanja vrlo visok stupanj razvoja, da bi odjednom, u strašnoj kataklizmi koja se zbila prije približno 25 tisuća godina, bila posve uništena te je za vrlo kratko vrijeme zauvijek nestala u mračnim dubinama tmastog Pacifika. Njezina postojbina bio je ogroman prakontinent Mu koji se nekoć vrlo davno prostirao na središnjem dijelu današnjeg Tihog oceana.
Drugo uporište na kojem James Churchward temelji svoje hipoteze i istraživanja pradrevne pacifičke civilizacije jesu zagonetni drevni zapisi na 2600 kamenih ploča koje je u drugoj polovici 19. stoljeća slučajno otkrio američki geolog i arheolog William Niven (1850.-1937.) u nekoj dolini sjeverno od Ciudad de Mexica - suvremene meksičke metropole. Međutim, nijedna od njegovih tvrdnji nema uporište.[4]
Churchward drži da mu je pošlo za rukom da odgonetne i te zapise u kojima se govori o prapovijesnom civiliziranom narodu koji je tijekom 170-ak tisuća godina dostigao vrlo visok stupanj društvenog, gospodarskog i kulturnog razvoja. Taj je prapovijesni narod nekoć davno nastanjivao veliku zemlju koja se prostirala u području tropske i suptropske klime na središnjem području današnjeg Tihog oceana.
Uz veoma entuzijastičnog i neumornog britanskog pukovnika Jamesa Churchwarda, drugi veliki istraživač drevnih zapisa o pradrevnoj zemlji Mu bio je dr. George Hunt Williamson, koji je na njihovo odgonetanje, interpretaciju i analizu također utrošio nekoliko desetljeća.
Prikaz kontura davno nestalog pacifičkog kontinenta Mu otkrio je početkom druge polovice 20. stoljeća kod grada Icae u Peruu arheolog dr. Javier Cabrera. One su bile ugravirane na kamenim pločama koje potječu još iz perioda prije Inka. Taj prvorazredan arheološki nalaz fotografirao je poznati francuski povjesničar i publicist Robert Charroux, pasionirani slobodoumni istraživač brojnih zagonetki naše najdrevnije prošlosti.
Analizom tog drevnog geografskog prikaza potonulog kontinenta Mu, čija je karta objavljena u Los Angeles Timesu od 31. srpnja 1977. godine, ustanovljeno je da mu je širina od istoka do zapada bila oko osam tisuća kilometara, a od sjevera do juga nešto manje od pet tisuća kilometara.
Svoje hipoteze o drevnoj zemlji Mu i rezultate svojih mukotrpnih istraživanja, koja su gotovo neprekidno trajala nekoliko desetljeća, objavio je pukovnik J. Churchward u svojevremeno vrlo zapaženoj knjizi "Izgubljeni kontinent Mu" (The Lost Continent Of Mu, 1931.). Ona je kao bestseler samo u Americi doživjela dvadesetak izdanja, a ubrzo je bila prevedena i na više svjetskih jezika. Hipotetski pacifički prakontinent Mu poznat je u literaturi još pod nazivima Pan, Mar i Muror, dok ga teozofi i mnogi noviji autori, koji su se za njima nekritički poveli, pogrešno nazivaju Lemurijom.
To vrlo izazovno i smiono Churchwardovo popularno-znanstveno djelo ubrzo je žestoko odjeknulo u široj svjetskoj javnosti. Ono je prilično uznemirilo i ustalasalo konzervativno usmjerene krugove arheologa i povjesničara diljem svijeta jer se nikako nije uklapalo u njihov mozaik povijesne istine. Rasprave o legendarnoj majci zemlji Mu, koje je potakla ta vrlo izazovna Churchwardova knjiga, traju sve do danas, kada ih je ponovo rasplamsao niz novih arheoloških otkrića u sve donedavno teško dostupnom podmorju Tihog oceana.
Po mišljenju renomiranih povjesničara i arheologa još uvijek nema dovoljno znanstveno valjanih dokaza koji bi mogli vjerodostojno potvrditi ili opovrći postojanje nestalog kontinenta Mu i njegove napredne civilizacije. Prema mišljenju znanstvenika, podaci na temelju kojih su ambiciozni pukovnik J. Churchward i dr. George Hunt Willliamson pokušali rekonstruirati osnovne povijesne i zemljopisne odrednice nestalog kontinenta Mu i pradrevnog Carstva Sunca vrlo su oskudni te sporni.
Zanimljivo je napomenuti da su utjecajni autoriteti iz svijeta znanosti često skloni iznošenju takvog mišljenja kad im neki arheološki podaci ne odgovaraju, jer se nikako ne uklapaju u unaprijed složeni i 'neupitan' službeni povijesni mozaik.
Lokacija i izgled zemlje Mu
Prema onome što je J. Churchward na temelju svojih dugogodišnjih istraživanja u toj knjizi napisao, proizlazi da se hipotetski nestali prakontinent - zemlja Mu ili Muror - nekoć vrlo davno prostirao u središnjem dijelu Tihog oceana na prostranom području omeđenom otočjem: Mariani, Hawaii, Tuamotu, Rurutu, Tongatapu, Fidži i Uskrsnim otokom. Taj golemi hipotetski prakontinent bio je, prema njegovim procjenama, otprilike trostruko veći od Australije i zauzimao je gotovo polovicu današnjeg područja Pacifika.
J. Churchward i njegovi istomišljenici drže da geološke ostatke pradrevne zemlje Mu danas čine brojni pacifički otoci, hridine i grebeni razbacani po njegovim ogromnim prostranstvima. Oni svojom brojnošću i razbacanošću prilično podsjećaju na mnoštvo zvijezda razasutih posvuda na beskrajnom nebeskom svodu. Valja istaći da za tu Churchwardovu hipotezu još uvijek nema dovoljno geoloških dokaza.
Predaje nadalje kažu, a teozofi zdušno podržavaju, da je taj ogromni pacifički prakontinent Mu vjerojatno bio pradomovina čovjeka. Prema J. Churchwardu bila je to prekrasna zemlja u kojoj je živio vrlo napredan narod koji je svojevremeno kolonizirao sav ondašnji svijet. Zemlja Mu je bila, kao i Platonova Atlantida, golemi otok ispresijecan brdima, mnogim rijekama i kanalima. Klima je bila vrlo blaga i izrazito pogodna za život ljudi te uzgoj raznovrsnih životinja i biljaka. To je bio bitan preduvjet na temelju kojeg je tamo još prije mnogo tisućljeća stasala prva visokocivilizirana društvena zajednica.
Taj veliki hipotetski pacifički prakontinent, na kojem su njegovi brojni žitelji tisućljećima živjeli u miru i blagostanju, imao je - po Churchwardovoj procjeni - na vrhuncu svoje moći 64 milijuna stanovnika. Društvenu zajednicu zemlje Mu imala je deset velikih plemena (rasa) crne i žute boje kože. Bila je to u svakom pogledu vrlo bogata, moćna i napredna država koja se nazivala Carstvom Sunca. Njezin vladar nosio je naziv Ra Mu i obnašao je dužnost vrhovnog svećenika.
Narod je imao jednu monoteističku religiju i posjedovao je mnoga visoka okultna znanja, a bio je također dobro upućen u matematiku, astrologiju i astronomiju. Radišni žitelji zemlje Mu podizali su brojne gradove i građevine od masivnih blokova vulkanske lave koje je u njihovoj zemlji bilo posvuda u izobilju. Živjeli su u kućama s prozirnim krovovima. Imali su moćne vračeve (mage) koji su svojim paranormalnim sposobnostima znah vješto kontrolirati prirodne sile, pa stoga nisu imali potrebu za korištenjem naprednih tehnologija primjerenih našem dobu.
Stupanj društvene zrelosti žitelja zemlje Mu, za razliku od pripadnika naše moderne civilizacije, možda najbolje ilustrira njihov običaj provjere zrelosti zaručnika za skladan i konstruktivan bračni život. Zaručnici su, prije nego što bi stupili u brak, morali uspješno položiti vrlo težak ispit životne zrelosti. Oni su se prvo trebali privremeno odreći sveg imetka te su zatim, bez bilo kakvog alata, oružja, odjeće i hrane, morali 28 dana otići živjeti duboko u šumu, gdje su u vrlo surovim okolnostima bili prepušteni sami sebi i svojoj snalažljivosti.
U takvim su uvjetima, bez ičije pomoći, oslanjajući se u svemu samo jedno na drugo, morali, uzajamno surađujući i bez bilo kakvih međusobnih razmirica i negativnih emocija, uspješno preživjeti. Ako bi u tome uspjeli, tada bi im, kao zrelim ljudima, nakon povratka iz divljine bila vraćena sva imovina i dobili bi dopuštenje za sklapanje braka koji je nakon takve rigorozne provjere gotovo uvijek bio stabilan i trajan. Ukoliko taj težak ispit životne zrelosti ne bi uspješno položili, nisu se mogli vjenčati.
Stanovnici zemlje Mu bili su na glasu kao vrsni moreplovci i svojim su brodovima plovili po svim morima ondašnjeg svijeta. Uspješna navigacija tih pradrevnih moreplovaca temeljila se na visokim astronomskim znanjima i odličnoj kartografiji. Svoja visoka znanja prenosili su nesebično drugim narodima koje su kolonizirali.
Sve ostale manje razvijene kulture diljem tadašnjeg svijeta bile su kolonije ili veća trgovačka središta moćnog Carstva Sunca, koje je po svim atributima činilo svjetsku velesilu prapovijesnog svijeta. Među brojnim blistavim naseobinama tog drevnog carstva posebno se izdvajalo sedam velikih lučkih gradova koji su se razvili na ušćima velikih rijeka i bili su moćna trgovačka, upravna i kulturna središta s mnogim velikim zgradama i veličanstvenim hramovima.
Napredni stanovnici bogate i moćne pradrevni zemlje Mu, koju teozofi zbog jednog na brzinu krivo pročitanog zapisa pogrešno nazivaju Lemurijom, a njezine žitelje Lemurijcima, doprli su, kako drži Churchward, vrlo brzo kao kolonizatori u Indiju, a odatle u Mezopotamiju (Sumer) i Egipat. Drugi pravac njihove kolonizacije tekao je preko Srednje Amerike i Atlantide sve do sjevernih obala pretpotopne Afrike. Jedna grupa tih pradrevnih kolonizatora stigla je - po njegovu mišljenju - preko Srednje Amerike i na prostrano područje visokih Anda.
To veliko naseljavanje globalnih razmjera odvijalo se pod vodstvom svete braće Naakals i članova svećeničkog bratstva koji su iz pradomovine - zemlje Mu - odlazili u misije u sve kolonije i podučavali tamošnje priprosto i posve neuko domorodačko stanovništvo govoru, religiji, etici, znanosti, graditeljstvu, pomorstvu, poljodjelstvu te ostalim korisnim vještinama i znanjima.
Razlozi nestanka prakontinenta Mu i njegove civilizacije
Golemi prakontinent na kojem se nekoć davno nalazilo moćno Carstvo Sunca - pacifička Atlantida - jedne se noći zbog izuzetno snažnih potresa širokih razmjera počeo ljuljati poput morskih valova. Čitava se zemlja strahovito tresla i drhtala poput lišća na granju za vrijeme oluje.
Sve građevine na očigled su se rušile iz temelja, a brojni monumentalni spomenici i kipovi na gradskim trgovima i u hramovima padali su kao pokošeni. Svi prekrasni gradovi i tisuće manjih naselja nesretne zemlje Mu ubrzo su pretvoreni u nepregledne hrpe ruševina obavijene gustim oblacima prašine i dima.
Dok se, uslijed te strašne geološke kataklizme planetarnih razmjera, zemlja sablasno dizala, propinjala i spuštala, tresla i pucala, iz pobješnjelog podzemlja je visoko u nebo izbijala žestoka vatra koja je uz strahovitu buku stvarala guste tmaste oblake dima. U tim zastrašujućim oblacima sijevale su posvuda snažne munje koje su stravično parale nebo ispunjeno oblacima dima i prašine. Zrakom se sa sviju strana razlijegala užasna tutnjava i grmljavina.
U toj sveopćoj kataklizmi praćenoj bezbrojnim žestokim požarima, koji su nemilice harali i pohotno gutali sve pred sobom, izdizao se na sve strane debeli gusti crni dim koji je ubrzo prekrio čitavu zemlju. Sve drveće i raslinje zahvatili su strašni požari titanskih razmjera i ubrzo ih pretvorili u dim i pepeo.
Ogromni plimni valovi, veći od najviših građevina, izazvani žestokim razornim potresima, zalijetali su se ogromnom brzinom s razbjesnjele oceanske pučine na obale nemilice rušeći i odnoseći sve pred sobom. Prodirali su preko brojnih riječnih dolina omeđenih brdima duboko u unutrašnjost zemlje pohotno odnoseći na svojim visokim uskipjelim vrhovima posljednje ostatke umiruće civilizacije.
U svom nemilosrdnom rušilačkom pohodu uništavali su i brisali s lica zemlje već potresima i požarima teško oštećena naselja i ubijali su sve živo što bi im se našlo na putu. Bezbrojni očajnički krikovi i vapaji milijuna bespomoćnih ljudi, žena i djece suočenih sa strašnom smrću uzdizali su se visoko u nebo.
U toj strašnoj agoniji neviđenih razmjera čitava se zemlja tresla i tutnjala od mnogih razornih potresa. Na mnogim mjestima velikom je brzinom stravično pucala njezina relativno tanka kora i otvarale su se velike i duboke provalije koje su sličile razjapljenom ždrijelu nekog strašnog diva. Planine su se povijale, njihale i kršile poput granja drveća u oluji i, obrušavajući se uz zaglušnu tutnjavu, tonule su u mračne dubine pobješnjela mora.
Iz nedostupnih oceanskih dubina drugdje je istodobno izranjalo novo kopno i ubrzo postajalo planinom, brdom ili ravnicom. Gotovo čitava površina zemlje, zahvaćena neprekidnim gibanjem, naglo je mijenjala svoje prvobitno lice i poprimala je novu fizionomiju.
Tijekom jedne jedine stravične noći čitava je zemlja Mu bila potpuno razorena, skršena u bezbroj komada i polako je tonula u široko razjapljene ralje pakla. Ta blistava pradomovina čovjeka treće korijenske rase, sa svim ponosnim gradovima, brojnim hramovima, blistavim palačama, svom znanošću i kulturom, odjednom je nepovratno nestala na oceanskom dnu i pretočila se u legendu.
U toj je strašnoj prapovijesnoj geološkoj kataklizmi kontinentalnih razmjera bila za kratko vrijeme bez traga uništena jedna moćna visokorazvijena pradrevna civilizacija, a tmasti valoviti vodeni pokrivač nepreglednog Pacifika postao je njenom vječnom nadgrobnom pločom bez obilježja.
Nakon iznenadne kataklizmičke propasti moćnog Carstva Sunca njegove brojne kolonije i trgovački gradovi diljem svijeta nastavili su samostalno živjeti i dalje se razvijati na bogatom fundusu korisnih znanja i vještina koje im je nesebično podarila njihova majka zemlja Mu. Te društvene zajednice bile su plodno sjeme iz kojeg su tijekom vrlo dugačkog prapovijesnog doba nikle, stasale i razvile se mnoge nove razvijene pretpovijesne i povijesne kulture diljem svijeta (Atlantida, Arijansko Carstvo, Egipat, Sumer, Hindustan, Tibet itd.).
Iznenadnom propašću pradrevnog Carstva Sunca, koje je poticalo, usmjeravalo i koordiniralo njihov razvoj, sve su one ostale bez moćnog objedinjavajućeg središta. Neke od njih su, ostavši u izolaciji prepuštene same sebi, postupno nazadovale i prije ili kasnije nestale bez traga u nedostupnim dubinama povijesti.
Prva značajna kolonija Carstva Sunca bila je organizirana u Srednjoj Americi na prostoru današnjeg Meksika i poluotoka Yucatana. Na tom je golemom prostoru stasalo, razvilo se i propalo do povijesnog doba nekoliko značajnih civilizacija. Tamo je nekoć vrlo davno bilo i legendarno kraljevstvo Maya, kojim su još prije šesnaest tisućljeća vladali kraljica Moo i njezin brat-suprug Kohu iz dinastije Kan.
To moćno prapovijesno kraljevstvo imalo je vjerojatno svoju koloniju u Predjelima gdje se danas proteže lanac visokih Anda. Sve to, prema Churchwardovu mišljenju, proizlazi iz jednog drevnog natpisa kojeg je uspio pročitati na velikim monolitnim kamenim Vratima sunca u drevnom Iiahuanacuu, nedaleko prostranog i slikovitog andskog jezera Titicaca.
Atlantida, nekoć veliki otok-kontinent u Atlantiku bila je svojevremeno značajna i visokorazvijena kolonija Carstva Sunca. Njegovom propašću ona je ubrzo postala vrlo moćno samostalno carstvo. Prema sačuvanom drevnom zapisu Maya, zvanom CODEX TRO-CORTESIANUS, koji se čuva u Američkom muzeju u Madridu i čiji je latinski prijevod djelomično sporan, legendarna kraljica Moo je na svom putovanju za daleki Egipat boravila neko vrijeme na Atlantidi kao kraljeva gošća.
Nakon potonuća zemlje Mu malobrojni preživjeli žitelji s njezinih rubnih područja te oni koji su se u presudnim trenucima zatekli u drugim dijelovima svijeta, daleko od poprišta katastrofe, nastanili su se na području današnjeg Tibeta, Antarktika te u Srednjoj Americi. Oni su u predajama sačuvali uspomenu na svoju izgubljenu domovinu te osnovne sadržaje svetih spisa njihove monoteističke religije.
Zanimljivo je kako J. Churchward pokušava protumačiti iznenadno potpuno uništenje i nestanak zemlje Mu u mračnim dubinama Pacifika. Prema njegovu mišljenju, taj je prakontinent, kao i Atlantida, vjerojatno ležao većim dijelom svoje površine na ogromnom sustavu podzemnih plinskih ležišta čije su podzemne komore kilometarske debljine tvorile tisućama kilometara dugačak i relativno plitak podzemni labirint.
Neke od tih komora nalazile su se, po svoj prilici, vrlo blizu površine tla ispod relativno tanke litosferske ploče koja se u žestokim potresima naprosto raspukla na mnogim mjestima i time omogućilo ogromnim količinama visoko stlačenog i lako zapaljivog zemnog plina zarobljenog u utrobi Zemlje da se naglo oslobodi te izbije na površinu tla. U kombinaciji s jakim vulkanskim erupcijama izazvanih snažnim potresima, uslijedila je ubrzo serija žestokih eksplozija velikih oblaka oslobođenog zemnog plina praćenih požarima titanskih razmjera. Nakon pucanja litosferske ploče nebrojene eksplozije širile su se nezaustavljivo, poput lančane reakcije titanskih razmjera, čitavim tisućama kilometara dugačkim plinskim pojasom ispod zemlje Mu, razbivši je u bezbroj komada koji su se uz stravičnu tutnjavu zatim urušili u oceanske dubine.
Taj relativno plitak plinski pojas zadao je, kako drži J. Churchward, smrtni udarac zemlji Mu koja je, geološki gledano, činila samo vrlo tanku, osjetljivu i krhku litosfersku ploču iznad prostranih i kilometrima debelih plinskih ležišta. Takvoj, izuzetno krhkoj i labilnoj geološkoj formaciji, očito nije moglo biti duga vijeka.