Mošusno govedo
Predložak:Wikiprojekt 10000/Ikona
| Mošusno govedo | |
|---|---|
| Mošusno govedo Mošusno govedo | |
| Status zaštite | |
| Datoteka:Status iucn3.1 LC hr.svg Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc) | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Animalia |
| Koljeno: | Chordata |
| Razred: | Mammalia |
| Red: | Artiodactyla |
| Porodica: | Bovidae |
| Potporodica: | Caprinae |
| Rod: | Ovibos (Blainville, 1816.) |
| Vrsta: | O. moschatus |
| Dvojno ime | |
| Ovibos moschatus (Zimmermann, 1780.) | |
Mošusno govedo (lat. Ovibos moschatus) vrsta je papkara iz porodice Bovidae.[1] Bliže je srodan ovcama i kozama nego govedu. Živi u hladnim područjima Arktika i relikt je pleistocenske faune. Nakon završetka ledenog doba preživio je samo na sjeveru Sjeverne Amerike.[2] Nedavno je naseljen u Aziji i Europi. Ime je dobio po mošusu, mirisu koji mužjak ispušta iz svojih žlijezda tijekom sezone parenja.[3]
Opis
Mošusno govedo visoko je 1,2 metra u ramenima. Mužjaci su dugi 2-2,5 metra. Teže u prosjeku oko 285 kg, iako mogu doseći 400 kg. Imaju gusto krzno i dugu sivo-crnu dlaku. Rogovi su dugi i zakrivljeni prema dolje, s podignutim vrhovima.
Rasprostranjenost
Rasprostranjenost mošusnoga goveda uključuje: Kanadu, Grenland i Aljasku. Istrebljen je s Aljaske početkom 20. stoljeća, ali je ponovno uveden u regiju. S otoka Banks, gdje živi velika većina trenutne populacije, proširio se u Švedsku, Norvešku i Rusiju (Sibir). Posljednja krda ovih životinja izvan Sjeverne Amerike živjela su na poluotoku Tajmir u Sibiru prije 2000 godina.[4]
Način života
Žive u krdima od 10 do 20 jedinki, iako ih može biti i preko 70. Tijekom zime, krda se sastoje od mužjaka, ženki i mladunaca, a ljeti, tijekom sezone parenja, dominantni mužjak tjera ostale iz krda, pa lutaju tundrom u odvojenim krdima. Kada su ugroženi, krdo formira krug s mladuncima i ženkama u središtu, a mužjaci odbijaju napade izvana svojim rogovima. Ova metoda obrane uspješna je protiv vukova, ali zbog ovog zaustavljanja i obrane, jako su patili od napada ljudi.
Izvori
- ↑ Grubb, P. (2005). „Order Artiodactyla”. u: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 707. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
- ↑ Animal life greenland-guide.gl Preuzeto 5. kolvoza 2025.
- ↑ Flood, P. F.; Abrams, S. R.; Muir, G. D.; Rowell, J. E. (1989). „Odor of the muskox”. Journal of Chemical Ecology 15 (8): 2207–2217. DOI:10.1007/bf01014110. Pristupljeno 2014-11-01.
- ↑ Muskox Suffered Loss Of Genetic Diversity At Pleistocene/Holocene Transitionsciencedaily.com Preuzeto 5. kolvoza 2025.