Toggle menu
243,9 tis.
103
18
640,3 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mošusno govedo

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Predložak:Wikiprojekt 10000/Ikona

Mošusno govedo
Mošusno govedo
Mošusno govedo
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Artiodactyla
Porodica: Bovidae
Potporodica: Caprinae
Rod: Ovibos
(Blainville, 1816.)
Vrsta: O. moschatus
Dvojno ime
Ovibos moschatus
(Zimmermann, 1780.)

Mošusno govedo (lat. Ovibos moschatus) vrsta je papkara iz porodice Bovidae.[1] Bliže je srodan ovcama i kozama nego govedu. Živi u hladnim područjima Arktika i relikt je pleistocenske faune. Nakon završetka ledenog doba preživio je samo na sjeveru Sjeverne Amerike.[2] Nedavno je naseljen u Aziji i Europi. Ime je dobio po mošusu, mirisu koji mužjak ispušta iz svojih žlijezda tijekom sezone parenja.[3]

Opis

Mošusno govedo visoko je 1,2 metra u ramenima. Mužjaci su dugi 2-2,5 metra. Teže u prosjeku oko 285 kg, iako mogu doseći 400 kg. Imaju gusto krzno i dugu sivo-crnu dlaku. Rogovi su dugi i zakrivljeni prema dolje, s podignutim vrhovima.

Rasprostranjenost

Rasprostranjenost mošusnoga goveda uključuje: Kanadu, Grenland i Aljasku. Istrebljen je s Aljaske početkom 20. stoljeća, ali je ponovno uveden u regiju. S otoka Banks, gdje živi velika većina trenutne populacije, proširio se u Švedsku, Norvešku i Rusiju (Sibir). Posljednja krda ovih životinja izvan Sjeverne Amerike živjela su na poluotoku Tajmir u Sibiru prije 2000 godina.[4]

Način života

Žive u krdima od 10 do 20 jedinki, iako ih može biti i preko 70. Tijekom zime, krda se sastoje od mužjaka, ženki i mladunaca, a ljeti, tijekom sezone parenja, dominantni mužjak tjera ostale iz krda, pa lutaju tundrom u odvojenim krdima. Kada su ugroženi, krdo formira krug s mladuncima i ženkama u središtu, a mužjaci odbijaju napade izvana svojim rogovima. Ova metoda obrane uspješna je protiv vukova, ali zbog ovog zaustavljanja i obrane, jako su patili od napada ljudi.

Izvori

  1. Grubb, P. (2005). „Order Artiodactyla”. u: Wilson, D.E.; Reeder, D.M. Mammal Species of the World: A Taxonomic and Geographic Reference (3rd izd.). Johns Hopkins University Press. str. 707. ISBN 978-0-8018-8221-0. OCLC 62265494.
  2. Animal life greenland-guide.gl Preuzeto 5. kolvoza 2025.
  3. Flood, P. F.; Abrams, S. R.; Muir, G. D.; Rowell, J. E. (1989). „Odor of the muskox”. Journal of Chemical Ecology 15 (8): 2207–2217. DOI:10.1007/bf01014110. Pristupljeno 2014-11-01.
  4. Muskox Suffered Loss Of Genetic Diversity At Pleistocene/Holocene Transitionsciencedaily.com Preuzeto 5. kolvoza 2025.