Morfosintaktički poredak

Morfosintaktički poredak je u jezikoslovlju naziv za sustav koji neki jezik koristi za označavanje argumenata glagola.

Neke različite argumente možemo ovako označiti:

O = trpitelj radnje prijelaznog glagola (označen i s P)
S = jedini argument neprijelaznog glagola
A = vršitelj radnje prijelaznog glagola

Na primjer, u rečenicama:

Ana jede jabuke. Ivan spava.

Ana = A, jabuke = O, a Ivan = S.

A, O i S različiti jezici tretiraju na različite načine (oblikom riječi, mjestom u rečenici, slaganjem s glagolom...):

A = S ≠ O: takvi jezici se nazivaju nominativno-akuzativni, npr. hrvatski;
A ≠ S = O: tzv. ergativni jezici, npr. baskijski;
za neke glagole A = S, a za druge O = S: tzv. aktivno-stativni jezici;
kod nekih jezika su sva tri argumenta različito tretirana;
postoje jezici koji jednako tretiraju sve argumente, dakle A = O = S.

Razmatranje nikako nije ograničeno na sustav padeža: i jezici koji nemaju padeže se mogu analizirati na ovaj način, npr. za engleski:

Ana eats apples. Ivan sleeps.

Glagoli eats i sleeps su u trećem licu jednine zbog imenica Ana (A) i Ivan (S), glagol se ne slaže s apples (O); osim toga A i S dolaze na prvom mjestu u rečenici. Dakle, gramatički su u engleskom A i S tretirani identično, za razliku od O.

Zanimljivo je da ne postoje jezici u kojima bi bilo A = O ≠ S, tj. koji bi oba argumenta prijelaznih glagola tretirali na jedan način, a argumente neprijelaznih glagola na drugi način.

U razmatranju dvoprijelaznih glagola (u hrv. npr. dati) mogu se posebno razmatrati argumenti T i R takvih glagola, pa se gornja podjela može još profiniti.

Vidi još

Literatura

Anderson, Stephen. (1976). On the notion of subject in ergative languages. In C. Li. (Ed.), Subject and topic (pp. 1–24). New York: Academic Press.
Anderson, Stephen R. (1985). Inflectional morphology. In T. Shopen (Ed.), Language typology and syntactic description: Grammatical categories and the lexicon (Vol. 3, pp. 150–201). Cambridge: University of Cambridge Press.
Comrie, Bernard. (1978). Ergativity. In W. P. Lehmann (Ed.), Syntactic typology: Studies in the phenomenology of language (pp. 329–394). Austin: University of Texas Press.
Dixon, R. M. W. (1979). Ergativity. Language, 55 (1), 59-138. (Revised as Dixon 1994).
Dixon, R. M. W. (Ed.) (1987). Studies in ergativity. Amsterdam: North-Holland.
Dixon, R. M. W. (1994). Ergativity. Cambridge University Press.
Foley, William; & Van Valin, Robert. (1984). Functional syntax and universal grammar. Cambridge University Press.
Kroeger, Paul. (1993). Phrase structure and grammatical relations in Tagalog. Stanford: CSLI.
Mallinson, Graham; & Blake, Barry J. (1981). Agent and patient marking. Language typology: Cross-linguistic studies in syntax (Chap. 2, pp. 39–120). North-Holland linguistic series. Amsterdam: North-Holland Publishing Company.
Matasović, Ranko: Jezična raznolikost svijeta (Algoritam, Zagreb 2005) ISBN 953-220-355-9
Patri, Sylvain (2007), L'alignement syntaxique dans les langues indo-européennes d'Anatolie, Otto Harrassowitz, Wiesbaden, ISBN 978-3-447-05612-0
Plank, Frans. (Ed.). (1979). Ergativity: Towards a theory of grammatical relations. London: Academic Press.
Schachter, Paul. (1976). The subject in Philippine languages: Actor, topic, actor-topic, or none of the above. In C. Li. (Ed.), Subject and topic (pp. 491–518). New York: Academic Press.
Schachter, Paul. (1977). Reference-related and role-related properties of subjects. In P. Cole & J. Sadock (Eds.), Syntax and semantics: Grammatical relations (Vol. 8, pp. 279–306). New York: Academic Press.

Vanjske poveznice

Dave's Language Creation Notebook: Ergativity (eng.)
Case Marking and Ergativity - članak o jeziku Jiwarli s jasnim objašnjenjem različitih sustava (eng.)
Temeljita rasprava - Matthew S. Dryer: Clause Types

Preusmjeri Predložak:PDF (eng.)