Molitva za pokojne je zagovorna molitva koju vjernici prinose Bogu za preminule, osobito u religijama koje vjeruju u Posljednji sud, uskrsnuće mrtvih ili neki međustupanj nakon smrti poput čistilišta.[1]
Katolička Crkva
Molitva za pokojne je u katoličanstvu pobožnost koja se temelji na vjeri u čistilište i mogućnost da molitve živih pomognu pokojnicima u postizanju konačnoga pročišćenja prije ulaska u raj. Katekizam Katoličke Crkve naglašava da je Crkva od prvih vremena častila spomen mrtvih i za njih prinosila molitve, posebno misnu žrtvu, te preporučuje i milostinju, oproste i djela pokore u korist pokojnika.[2]
U ranoj kršćanskoj praksi molitve za preminule posvjedočene su u natpisima iz katakombi i u najstarijim liturgijama, kao i kod crkvenih pisaca poput Tertulijana i sv. Ciprijana.[3][4] Katolički nauk povezuje tu molitvu s procesom očišćenja nakon smrti (čistilište), u kojemu molitve Crkve i osobito euharistijska žrtva mogu pomoći pokojnicima (KKC 1032).[5] U svim euharistijskim molitvama latinskog obreda nalazi se spomen za pokojne; klasični Rimski kanon uključuje zaziv: „Memento etiam, Domine…” za „one koji su preminuli u znaku vjere.”[6]
Crkva razlikuje molitvu za pokojne od štovanja svetaca. Mučenike i svece zaziva se po njihovu zagovoru. Zakonik kanonskoga prava dopušta molitve i, prema razboritoj prosudbi, crkvene pogrebe i nekatolicima krštenima ako to nisu odbili.[7]
Povijesno-teološki razvoj čistilišta kao pojma podrobnije je obradio Jacques Le Goff, ističući srednjovjekovne korijene prakse molitve i misnih zadušnica.[8] U suvremenom ekumenskom dijalogu, katolici i luterani u Njemačkoj istaknuli su da molitva za pokojne izražava „zajedništvo u Kristu s onima koji su već preminuli”.[9]
Druge vjerske tradicije
- Pravoslavlje: molitve i parastos/panihida za pokojne, bez pojma „čistilišta”, ali s čvrstom predajom spomena na Liturgiji.[4]
- Anglikanstvo/luterani/metodisti: u dijelu zajednica postoje molitve za preminule (npr. u bogoslužnim knjigama i sprovodnim obredima).[10]
- Židovstvo: spomeni poput Kadiša i El Maleh Rachamim.[4]
- Druge religije: u budizmu, islamu, hinduizmu i dr. postoje obrasci molitava/spomena za preminule (npr. Salat al-Janazah u islamu; mantre i sutre u budizmu).
Izvori
- ↑ Burrows, Winfrid Oldfield. 1911. „Prayers for the Dead”, u: Chisholm, Hugh (ur.). Encyclopædia Britannica. Sv. 22 (11. izd.). Cambridge University Press. Str. 262–263.
- ↑ Molitva za pokojne glas-koncila.hr Preuzeto 19. listopada 2025.
- ↑ Oxford Dictionary of the Christian Church, čl. „dead, prayer for the”, Oxford University Press, 2005., ISBN 978-0-19-280290-3.
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Predložak:EB1911
- ↑ "Catechism of the Catholic Church, 1032". Inačica izvorne stranice arhivirana 2. studeni 2007.. http://www.usccb.org/catechism/text/pt1sect2chpt3art12.htm
- ↑ Usp. Nikolaus Gihr, The Holy Sacrifice of the Mass: Dogmatically, Liturgically and Ascetically Explained, o spomenima živih i mrtvih u Rimskom kanonu.
- ↑ "ZKP – kan. 1183 §3; 1184–1185". Inačica izvorne stranice arhivirana 12. svibnja 2008.. http://www.intratext.com/IXT/ENG0017/_P4A.HTM
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
- ↑ Book of Common Prayer (ECUSA, 1979.), rubrike za sprovod; Gould, 2016., str. 50–58.
Vanjske poveznice
| |||||