Misa zadušnica
Misa zadušnica u Rimokatoličkoj Crkvi je misa za dušu pokojnika. Običaji i crkveni propisi propisi nalažu da se održava se u župnoj crkvi prema mjestu stanovanja pokojnika. Običaj je u Hrvata da se za pokojnika iz obitelji slavi sprovodna misa te osim nje i misa zadušnica osmog i tridesetog dana poslije smrti. Kod nekih je i želja da se za pokojnog člana obitelji služi tzv. gregorijana, tj. trideset svetih misa kroz trideset dana bez prekidanja. Mise zadušnice potom se slave na godišnjicu smrti. Općenito je poželjno da misa zadušnica bude u zajedništvu s rodbinom i župnom zajednicom u kojoj je pokojnik živio. Još je bolje da se pritom članovi obitelji pričeste, s time da im je potrebno prethodno se ispovijediti, u situacijama kao što je kad se dugo nisu ispovijedili ili osjećaju težinu svojih grijeha.[1]
Sprovodna misa zadušnica (requiem) slavi se isti dan kad je ukop. Slavi ju se u prisutnosti lijesa s pokojnikovim tijelom prije samog ukopa ili neposredno nakon ukopa. Euharistijskom žrtvom prinesenom tad Crkva izražava svoje djelotvorno zajedništvo s pokojnikom. Euharistijsku žrtvu prinose Ocu, u Duhu Svetom, žrtvu Kristove smrti i uskrsnuća, moleći da pokojnik kao Božje dijete bude očišćen od svojih grijeha i njihovih posljedica i bude uvedeno k Stolu nebeske gozbe u Kraljevstvu nebeskom. Rodbina i prijatelji aktivno sudjelujući, po svetoj Pričesti u Kristovoj žrtvi, uče se živjeti u zajedništvu sa svojim pokojnikom, s kojim također ostaju povezani u molitvi.[2]