Mjera (zvana i takt) u glazbi predstavlja je jedinicu za mjerenje glazbenog ritma. Njom se određuje broj i vrsta jedinica trajanja zvuka i stankâ u sklopovima od najmanje dviju međusobno oprječnih jedinica. Te se jedinice naziva dobama. Sastav mjere određuje se na početku skladbe ili glazbenog odlomka, a označuje se razlomkom u kojem brojnik pokazuje broj doba, a nazivnik trajanje pojedine dobe. Primjerice, dvočetvrtinska mjera sastoji se od dviju dobâ, svake u trajanju od jedne četvrtinke. Mjere se dijele na jednostavne (dvodobna i trodobna mjera), složene i mješovite. Iako se takozvana taktna crta (granica između dviju mjera) bilježi već od 15. stoljeća, pojam mjere u europskoj se umjetničkoj glazbi učvrstio tek od 17. stoljeća.[1]