Prof.dr.sc. Mladen Havelka (Zagreb, 7. kolovoza 1947. - ), dekan Zdravstvenog veleučilišta u Zagrebu, dobitnik odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, osnivač i predsjednik Zajednice veleučilišta i visokih škola (današnje Vijeće veleučilišta i visokih škola), član Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu Republike Hrvatske, član Nacionalnog povjerenstva za praćenje Bolonjskog procesa Ministarstva znanosti, predsjednik dobrotvornog udruženja "Dobrobit", dobitnih brojnih priznanja i odlikovanja.
Rođen 7. kolovoza 1947. godine u Zagrebu gdje je završio Klasičnu gimnaziju, te diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na studijima psihologije i sociologije. Godine 1981. obranio magistarski rad pod naslovom Sadržajni aspekti komunikacije kao faktor formiranja odnosa između liječnika i pacijenata na Filozofskom fakultetu u Zagrebu iz područja humanističkih znanosti - uže znanstveno područje psihologija. Dvije godine kasnije, 1983. brani doktorsku disertaciju pod naslovom Sociopsihološki i biološki korelati starosti i starenja gradske populacije na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Od diplomiranja radi u zdravstvu i zdravstvenom obrazovanju kao suradnik na javnozdravstvenim programima u Državnom zavodu za javno zdravstvo, Zavodu za javno zdravstvo grada Zagreba, Školi narodnog zdravlja « Andrija Štampar», a zatim kao predavač na Višoj medicinskoj školi, docent na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje osniva Katedru za zdravstvenu psihologiju i danas kao profesor zdravstvene psihologije na Visokoj zdravstvenoj školi u Zagrebu.
U razdoblju od 1973. do 1975. radi kao stručni suradnik Odjela za sociometrijska istraživanja Zavoda za zaštitu zdravlja Republike Hrvatske, na međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu Orijentacija pacijentu u općoj medicini
Dekan Visoke zdravstvene škole u Zagrebu (danas Zdravstveno veleučilište), predsjednik Hrvatskog psihološkog društva u razdoblju od 2002. do 2004., predsjednik Zajednice visokih škola Hrvatske u razdoblju od 1999. do 2003. i član Nacionalnog vijeća za visoku naobrazbu Republike Hrvatske (1997. – 1999. i 2001. – 2003.).
Godine 1982. postaje stipendist Svjetske zdravstvene organizacije za stručno usavršavanje u području komunikacija u zdravstvu u Engleskoj, Škotskoj, Nizozemskoj, Danskoj i Švedskoj.
1983. godine osvaja stipendiju Međunarodne bolničke federadije i Zaklade Kellog, za stručno usavršavanje na području organizacije zdravstvene i socijalne skrbi za starije ljude u Švicarskoj (Ženeva).
Godinu nakon, 1984. ponovno postaje stipendist Svjetske zdravstvene organizacije, no ovog puta za stručno usavršavanje u području gerontologije u Engleskoj i Škotskoj.
1993. godine osvaja stipendiju Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država (USAID) za stručno usavršavanje u području organizacije i metoda pružanja psihosocijalne podrške i pomoći žrtvama nasilja (Minneapolis, Boston, Washington).
Humanitarnim radom počinje se baviti s početkom ratnih zbivanja u Hrvatskoj. Bio je član sanitetskog stožera Ministarstva zdravstva; član ratnog stožera Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu; osnivač i savjetnik Odjela za psihosocijalnu prilagodbu Ureda za prognanike i izbjeglice Vlade Republike Hrvatske; voditelji nekoliko psihosocijalnih programa Odjela za psihosocijalnu prilagodbu i UNICEF-a usmjerenih pomoći majkama i djeci stradalim u ratu; osnivač i prvi predsjednik udruženja «Dobrobit»; urednik i autor brojnih priručnika i članaka o psihosocijalnoj pomoći stradalnicima rata; voditelj 40–tak humanitarnih programa udruženja «Dobrobit»; potpredsjednik Sabora Humanitarne mreže Hrvatske, stručni suradnik i voditelj obrazovnog programa HRT-a za područje skrbi o stradalnicima rata, starijim ljudima i hrvatskim braniteljima; voditelj znanstveno-istraživačkih projekata Ministarstva rada i socijalne skrbi i Ministarstva znanosti i tehnologije vezanih uz problematiku skrbi za starije ljude, voditelj humanitarnih programa udruženja Sv. Lazara Jeruzalemskog i dr.
