Milorad Pavić (pisac)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Milorad Pavić

Milorad Pavić (Beograd, 15. listopada 1929. - Beograd, 30. studenoga 2009.), bio je srpski prozni pisac, sveučilišni profesor, povjesničar srpske književnosti 17-19. stoljeća, stručnjak za barok i simbolizam.

Životopis

Milorad Pavić rodio se je u Beogradu 1929. godine. Naslov doktora znanosti stekao je na Sveučilištu u Zagrebu 1966. godine obranom doktorskog rada o usporednoj književnosti Vojislava Ilića i europskog pjesništva (povjerenstvo u sastavu: Ivo Frangeš, Aleksandar Flaker i Vice Zaninović).[1] Prevodio je Puškina i Byrona. Bio je i član je Srpske akademije znanosti i umjetnosti od 1991. godine. U drugom braku bio je vjenčan s Jasminom Mihajlović, koja je spisateljica i književna kritičarka.[nedostaje izvor]

Književno stvaralaštvo

Pavić je romansijer, pripovjedač, pjesnik i dramski pisac. Do danas Pavićeva djela imaju više od 80 prijevoda u zasebnim knjigama na različite jezike diljem svijeta. Stručnjaci iz Europe, SAD-a i Brazila Milorada Pavića nominirali su za Nobelovu nagradu za književnost.

Na početku svoje književničke i profesorske karijere Pavić JE objavio knjigu pjesama Palimpsesti 1967. godine, pa Povijest srpske književnosti baroknog doba 1970. godine, zatim Vojislav Ilić i europsko pjesništvo, 1971. godine. Drugu knjigu pjesama Mjesečev kamen objavljuje 1971. godine, a prvu zbirku priča Željezna zavjesa 1973. godine. Slijede knjige priča: Konji svetoga Marka (1976.), Ruski hrt (1979.), Nove beogradske priče (1981.), Duše se kupaju posljednji put (1982.).

Pavić je domaću i svjetsku slavu stekao romanom Hazarski rječnik kojeg je objavio 1984. godine. Ovaj svojevrsni leksikon u 100.000 riječi kritičari i publika brzo su proglasili nezaobilaznim štivom novoga vijeka. Mnogi kritičari zabilježili su da je Pavić pisac čudesne imaginacije i predvodnik europske postmoderne. U drugom romanu Predio slikan čajem (1988.) autor nudi uzbudljivo djelo za ljubitelje križaljki. Godine 1991. objavio je treći roman Unutrašnja strana vjetra, pa 1994. Posljednju ljubav u Carigradu (priručnik za gatanje).

Osim ovog kvarteta romana koji su ključni za sagledavanje svestranog Pavićevog stvaralaštva, pojavljuje se Šešir od riblje kože (ljubavna priča) 1996., Stakleni puž (priče sa Interneta) 1998., Kutija za pisanje 1999., i romani Zvjezdani plašt (astrološki vodič za neupućene) 2000. i Unikat 2004. godine.

Izvori

  1. Biografija, khazars.com, pristupljeno 9. listopada 2019. (srp.)

Vanjske poveznice