Milan Ogrizović
| Milan Ogrizović | |
|---|---|
 Milan Ogrizović | |
| Rođenje | 11. veljače 1877., Senj, Hrvatska |
| Smrt | 25. kolovoza 1923., Zagreb, Hrvatska |
| Zanimanje | književnik, političar |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Period pisanja | 1904. – 1922. |
| Književne vrste | drama, pjesma, novela |
| Teme | narodno pjesništvo, nacionalna povijest |
| Književni period | moderna |
| Supruga(e) | Ljuba (rođ. Franić) |
| Djeca | Smiljka, Bogdan |
Važnija djela
| |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Milan Ogrizović (Senj, 11. veljače 1877. - Zagreb, 25. kolovoza 1923.), bio je hrvatski književnik i političar (Čista stranka prava). Bio je profesor, djelovao je kao lektor i dramaturg u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Jednim je od najizvođenijih hrvatskih dramatičara.[1]
Životopis
Milan Ogrizović rodio se je 1877. godine u Senju kao treći sin (posmrče) u obitelji Ilije Ogrizovića, poštanskoga službenika, i majke Franjke rođ. Krišković. U Zavalju, blizu Bihaća, proveo je djetinjstvo kod ujaka, koji je bio župnikom i koji ga je preobratio s pravoslavne na katoličku vjeru. Klasičnu je gimnaziju završio u Gospiću.[2]
Završio je studij matematike i klasične filologije 1901. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1] Predavao je na Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu od 1900. do 1906. godine.[3] Godine 1904. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu doktorirao je s temom iz filologije.[1][4]
Pisao je pjesme, novele, crtice, operne librete, ali je ponajprije dramski pisac. Po romanu Eugen Kumičića Kraljica Lepa: ili propast kraljeva hrvatske krvi napisao je zajedno s Marijom Kumičić, 1905. godine, dramatizaciju Propast kraljeva hrvatske krvi: historijska drama u pet činova.[5] Praizvedba predstave bila je 16. veljače 1905. godine u zagrebačkome HNK.[5]
Godine 1908. postao je narodnim zastupnikom kao kandidat na listi Čiste stranke prava.[6]
Do Prvoga svjetskog rata bio je lektor i dramaturg u Hrvatskom zemaljskom kazalištu, a poslije profesor u zagrebačkoj Glumačkoj školi. Pisao je pjesme i satire, a najpoznatije su njegove drame Dah, Hasanaginica i Prokletstvo. Povremeno se bavio glazbenom kritikom, a posebnu pozornost posvećivao je operi te je pisao libreta za njih. Autor je tragičnoga igrokaza Nepoznati o životu Vatroslava Lisinskog.
Baveći se sporadično i književnom kritikom, Ogrizović je najavio dva najveća hrvatska pisca svojega doba: Antuna Gustava Matoša i Miroslava Krležu.
Njegov sin bio je profesor Bogdan Ogrizović.
Djela
Nepotpun popis:
- Kako je Emerik Pavić preveo Kačićev Razgovor ugodni, Tisak Kr. zemaljske tiskare, Zagreb, 1904.
- Slava njima!: dramatska ilustracija Bukovčeve zavjese s prologom u slavu 10-godišnjice otvorenja nove kazališne zgrade i s pjevanjem / složio Milan Ogrizović, Dionička tiskara, Zagreb, 1905.
- Prokletstvo: drama u četiri čina, Tiskara i litografija C. Albrechta (Maravić i Dečak), Zagreb, 1907. (suautor Andrija Milčinović)
- Godina ljubavi, Izdanje i naklada Moderne biblioteke, Zagreb, 1909.
- Kod "Sedmerice", Pučka tiskara (E. Demetrović i dr.), Zagreb, 1909.
- Hasanaginica: drama u tri čina, Matica hrvatska, Zagreb, 1909. (2. izd. 2010., 3. izd. Tisak i naklada knjižare L. Hartmana (St. Kugli), Zagreb, [1915?], 4. izd. Tisak i naklada Knjižare St. Kugli, Zagreb, [1925?])
- Pedeset godina Hrvatskoga kazališta: (1860-1910), Uprava Kr. hrv. zem. kazališta, Zagreb, 1910.
- Govor narodnog zastupnika otočkoga kotara dra. Milana Ogrizovića o izgradnji ličke željeznice: izrečen kao interpelacija u hrvatskom saboru dne 6. travnja 1910., Tiskom Prve hrvatske radničke tiskare, Zagreb, 1910.
- Pripovijesti, Humoristička knjižnica, Zagreb, [1910?]
- Van s tudjincima!: (24. studenoga 1860): slika iz prošlosti hrvat. kazališta u jednom činu, Dionička tiskara, Zagreb, 1910.
- Banović Strahinja: drama u tri čina, Dramatska djela Milana Ogrizovića, knj. 1, vlast. naklada, Zagreb, 1913.[7]
- Vučina: drama u tri čina, Tisak i naklada St. Kugli, Zagreb, 1921.
- U Bečkom Novom Mjestu: (1671-1921): epilog Zrinsko-Frankopanskoj tragediji u jednom činu / za 250. obljetnicu Zrinsko-Frankopanske pogibije napisao Milan Ogrizović, Matica hrvatska, Zagreb, 1921.
- Slava Augustu Šenoi: (1881-1921): spomen-spis o četrdesetgodišnjici njegove smrti, Naklada knjižare St. Kugli, Zagreb, 1922.
- Hasanaginica: muzička drama u tri čina, St. Kugli, Zagreb, 1924.
- Stari plamen: roman iz hrvatskog života, Nakladom Tiskare Merkur, [19--?] (suautor Zyr Vukelić)[8]
Nagrade
- 1909.: Nagrada "Dimitrije Demetar", za dramu Hasanaginica: drama u tri čina.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Ogrizović, Milan, enciklopedija.hr, pristupljeno 14. rujna 2019.
- ↑ Milan Ogrizović, Izabrana djela; Izbor proze Andrije Milčinovića; Prokletstvo Andrije Milčinovića i Milana Ogrizovića, priredila Ana Lederer, Matica hrvatska, Zagreb, 2000., ISBN 953-150-256-0, str. 35., (NSK)
- ↑ Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 897., ISBN 978-953-95772-0-7
- ↑ HAZU Izložba za 140. obljetnicu rođenja hrvatskog književnika Milana Ogrizovića, nacional.hr, 14. svibnja 2017., pristupljeno 8. rujna 2019.
- ↑ 5,0 5,1 Propast kraljeva hrvatske krvi : historijska drama u pet činova, DiZbi.HAZU, Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pristupljeno 8. rujna 2019.
- ↑ Ivan Gabelica (11. listopada 2005.). Otac Domovine dr. Ante Starčević, 28. veljače 2008. 112. obljetnica smrti!. HČSP, Arhivirano iz izvornika 3. ožujka 2008., preuzeto 8. rujna 2019. „c) Milan Ogrizović, književnik, rođen je u Senju 11. veljače 1877., a umro je u Zagrebu 25. kolovoza 1923. Na zagrebačkomu Filozofskomu fakultetu završio je studij klasične filologije. Godine 1908. biran je za narodnoga zastupnika na listi Čiste stranke prava. Pisao je drame ( Dah, Prokletstvo, Hasanaginica, a bavio se je i glazbenom kritikom i pisao libreta za opere.”
- ↑ Banović Strahinja : drama u tri čina / napisao Milan Ogrizović. -, library.foi.hr, pristupljeno 14. rujna 2019.
- ↑ Stari plamen : roman iz hrvatskog života / Milan Ogrizović i Zyr Vukelić, katalog.kgz.hr, pristupljeno 8. rujna 2019.