Mil Mi-4

Mi-4 "Hound"
Mil Mi-4 u praškom muzeju zrakoplovstva
Opći podaci
Tip	Transportni helikopter
Proizvođač	Mil
Uveden u uporabu	1953.
Status	Aktivan u nekim zemljama
Prvotni korisnik	SSSR
Portal: Zrakoplovstvo

Mil Mi-4 (Ruski: Ми-4, NATO naziv "Hound") je sovjetski transportni helikopter koji je proizveden u velikim brojevima te je u različitim inačicama naišao na široku civilnu i vojnu uporabu.
Iako se prema vanjskom izgledu često uspoređuje s američkim Sikorsky S-55, svojom veličinom i performansama sličniji je Sikorskyjevom kasnijem dizajnu - S-58.

Opis

Mi-4 je pokretao jedan Shvetsov ASh-82V 14-cilindrični zrakom hlađeni klipni motor koji je smješten u nosu. Izvorno je bio opremljen s djelomično drvenim rotorima, no raznim modifikacijama njihov životni vijek od samo 100 sati je 1954. povećan na 300 sati, ponovno udvostručen na 600 sati 1957. a 1960. su se već uveli potpuno metalni rotori. To je bio i prvi sovjetski helikopter koji je imao hidraulički pojačane kontrole. Na kotače stajnog trapa su se mogle postaviti i skije u slučaju potrebe.

Inačice

Tijekom proizvodnje, razvijen je velik broj inačica Mi-4. Mi-4P je bio putnički helikopter razvijen za Aeroflot. Mogao je nositi 11 putnika u normalnoj sjedećoj konfiguraciji, te 16 putnika u gušćem razmještaju. Mi-4P je imao velike četvrtaste prozore putničke kabine, za razliku od vojnih inačica koje su imali manje i okrugle. Iz ovoga je razvijena i inačica za VIP transport - Mi-4S.
Mi-4Skh je inačica koje je korištena u poljoprivredi a opremljena je s unutarnjim spremnikom za sredstva u prahu zapremnine 1.000 kg ili tankom za tekućine zapremnine 1.600 litara. Za zaprašivanje polja, na bokove helikoptera su spajani raspršivači. Slična ovoj je i inačica Mi-4L koja je korištena za protu-požarnu borbu.

Mi-4M je inačica za protu-podmorničko djelovanje s kopna. Mogla je nositi navođena torpeda i možda dubinske bombe; razvijena je i izvozna verzija ozanke Mi-4ME. Kasnije je predstavljena unaprijeđena inačica oznake Mi-4RI. Protupodmornička serija je dobila NATO oznaku "Hound-B".

Aeroflotov Mi-4

1977. u službu je uvedena i inačica za elektroničko ratovanje, Mi-4MK (Mi-4PP) i uglavnom se koristila za ometanje komunikacija.

Operativna uporaba

Do kraja proizvodnje 1968. u SSSR-u je napravljeno oko 3.500 helikoptera te su služili u sovjetskim snagama, Aeroflotu, zemljama Varšavskog pakta te drugim zemljama. Kinezi su napravili oko 545 helikoptera pod oznakom Harabin Z-5 te su se intezivno koristili. Sovjeti su im dostavili planove 1958. i prvi Z-5 je poletio pred kraj 1959. no kako je u to vrijeme vladala kineska politika kvantiteta iznad kvalitete, planovi su trebali biti ponovno dostavljeni 1961. a drugi novi prototip je poletio u kolovozu 1963. Na kineske inačice helikoptera, potpuno metalni rotor je uveden 1966.

Jugoslavenski Mi-4

Korisnici

Sovjetska poštanska markica sa Mi-4

• Afganistan

je nabavio 18 helikoptera 1963. Svi su povučeni iz službe do 1997.

• Albanija

je nabavila 59 helikoptera 1957. a pretpostavlja se da su povučeni iz službe 2004.

• Alžir
• Angola
• Bugarska
• Kambodža
• NR Kina
• Čehoslovačka
• Egipat
• Finska
• Indija
• Indonezija
• Irak
• Kirgistan
• Mongolija
• Sjeverna Koreja
• Rumunjska
• SSSR
• Sirija
• Sudan
• Vijetnam
• Jugoslavija

je nabavila 25 helikoptera tijekom 60-ih. Svi su povučeni u 70-ima dolaskom modernijeg Mil Mi-8.

• Aeroflot

Mi-4

Tehničke karakteristike (Mi-4A)

Izvori podataka:

Osnovne karakteristike

• posada: 3
• kapacitet: 16 putnika (vojnika)
• promjer rotora: 21 m
  

Letne karakteristike

• najveća brzina: 226 km/h
• dolet: 465 km
• najveća visina leta: 5.500 m
• motor: 1 x Shvetsov Ash-82V

Poveznice

	U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Mil Mi-4
	U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Mil Mi-4

• Sikorsky S-55
• Sikorsky S-58

Izvori

• vectorsite.net