Mikel Laboa
| Mikel Laboa | |
|---|---|
 | |
| Ime u rodnom listu | Mikel Laboa Mancisidor |
| Rođen/a | 15. lipnja 1934. |
| Umro/umrla | 1. prosinca 2008. |
| Zanimanje | pjevač, tekstopisac |
| Djelatno razdoblje | 1964. - 2008. |
Mikel Laboa Mancisidor (15. lipnja 1934. - 1. prosinca 2008.) je bio baskijski pjevač.
Smatran za patrijarha baskijske glazbe, njegova glazba je imala utjecaj na mlađe generacije. Dokaz tome je album posvećen njemu "Txerokee, Mikel Laboaren Kantak "("Cherokee: Pjesme Miekal Laboe"), objavljen godine 1991. od strane raznih rock i folk glazbenih grupa mlađe generacije. Njegov album Bat-hiru ("Jedan-tri") je bio izabran u glasanju čitatelja lokalnih novina "Diario Vasco" kao najveći baskijski album u povijesti. Skoro sve njegove pjesme su na baskijskom jeziku.
Biografija
Mikel je rođen 15. lipnja 1934. u Pasaji, pokrajina Gipuskoa, u Španjolskoj Baskiji. Proveo je gotovo dvije godine svog djetinjstva u gradu Lekeitio . Godine 1950. studirao je medicinu i psihijatriju u Pamploni. On će stalno Balansirati svoju umjetničku karijeru sa svojom medicinskom karijerom, koja je počela na Neuropsihijatrijskoom odjelu u Patronato San Miguel u Donostiji , gdje je radio gotovo 20 godina.
Tijekom svojih studentskih godina on je postao zainteresiran za glazbu, pod utjecajem umjetnika kao što su Atahualpa Yupanqui i Violeta Parra. Pošavši njihovim stopama, Laboa bi se isto tako identificirao kao "politički umjetnik". Godine 1958. on je debitirao u Victoria kazalištu u Pamploni.
Tijekom 1960-ih je , zajedno s drugim baskijskim umjetnicima , osnovao kulturnu skupinu „ Ez Dok Amairu „("Ne postoji 13 "), koja je tražila na množe načine način kako revitalizirati baskijku kulturu, dugo vremena potisnutu pod Francovima režimom. Oni posvetio svoj fokus na oživljavanje i društveni baskijskog jezika. Unutar ove skupine Laboa je došao do svoje vlastite , pojavljujući se kao premijerni primjerak nečega što je Benito Lertxundi nazvao "nova baskijska glazba". Laboina glazba može se opisati kao spoj tradicije, poezije i eksperimentalizma, ali obdaren snažnim osobnim dodirom i jedinstvenim glasom. Njegovo djelo kombinira stare standarde reinterpretirane u modernom stilu, lirike od autora poput Bertolta Brechta i prikladne skladbe. Posebno treba spomenuti njegove reakcije na temelju eksperimentalnih pjesama i onomatopejskim zvukovima.
Njegov album „Bat-Hiru“ iz 1974. dobio je naziv " najbolji album u povijesti , " u anketi čitatelja novina Diario Vasco prije nekoliko godina. Neke od njegovih najpopularnijih pjesama već su postale klasici u baskijske glazbe , osobito „Txoria txori“, njegova najpoznatija pjesma. Ostale istaknute pjesme uključuju „Gure Hitzak“ ( " Naše riječi"), „Haika mutil and Baga, biga, higa“ (također u suradnji sa Orfeón Donostiarra).
Laboa je bio kreativna snaga tijekom 35 godina , do duboko u starost dok ga je krhko zdravlje nije odvuklo daleko od pozornice . On je često će surađivati s jazz glazbenikom Iñakijem Salvadorom Orfeon Donostiarra . Neki od njegovih najpoznatijih pjesama su uključene u La pelota vasca ("baskijska pelota" ) ,dokumentarni film Julija Medeme. 11. srpnja 2006, Laboa je zadnji put nastupio, otvarajući " Koncert za mir " Boba Dylana Donostiji. [1]
Zanimljivo obilježje naslova njegovih albuma je činjenica da su numerički. Ovaj običaj je započeo godine 1974 s izdavanjem albuma „bat hiru“ ( 1-3). Album 2, s pjesmama na temelju spisa Brechta, bio je zabranjen od strane cenzora Francova režima.
Njegov konačni doprinos bio je s grupom "Naizroxa" iz Pasaie gdje je doprinio prvoj i jedinoj pjesmi na prvom disku, "Iqharaturic" .
Laboa je umro 1. prosinca 2008. u bolnici u Donostiji , u dobi od 74 godine.