Toggle menu
310,1 tis.
50
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mijo Stuparić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija

Mijo Stuparić (Vidrenjak, Općina Velika Ludina, 28. rujna 1881.17. prosinca 1956.) bio je hrvatski pjesnik, seljak i pučki tribun.

Životopis

Rođen je 28. rujna 1881. u Vidrenjaku.

Sklonost pjesništvu iskazao je još kao dječak. Već kao četrnaestogodišnjaku Hrvatski narod objavljuje njegovu prvu pjesmu U spomen Anti Starčeviću. Godine 1910. na vlastiti trošak tiska prvu zbirku stihova. Nakon Prvoga svjetskoga rata i stvaranja Kraljevine Jugoslavije, Stuparić pristupa HSS-u i postaje istaknuto ime u političkom i književnom životu Hrvatske. Razvija se u vrsna govornika, visokomoralnog političara, ali i u priznatog književnika, tzv. seljačke, odnosno socijalne orijentacije. Godine 1922. neka ga glasila[tko?] nazivaju najvećim hrvatskim seljačkim pjesnikom. Iduće godine objavljuje ep Matija Gubec (Slavenska knjižara, Zagreb), a 1927. Seljačka sloga izdaje njegovo djelo Izabrane pjesme. Koliko je bio cijenjen u moslavačkome kraju govori činjenica da je tri puta, 1923., 1927. i 1935., bio izabran za narodnoga zastupnika u državni parlament. Usporedno s političkim radom nastavlja se baviti književnim stvaralaštvom. Godine 1937. Nikola Bačić uvrštava Stuparića u Antologiju nove hrvatske kajkavske lirike. Okušava se i kao prozaik. U nakladi Slavenske knjižare objavljuje 1937. Joco Udmanić, a 1939. Hrvatsko književno društvo svetog Jeronima predstavlja Stuparićevu zbirku pripovijedaka Ispod Garićke planine. Umro je zaboravljen i politički proskribiran, u rodnom selu, 17. prosinca 1956.

S četrnaest i pol godina objavljuje prvu pjesmu U spomen Anti Starčeviću (Hrvatski narod, 1896;5(6), 15.3.1896.). Imao je dvadeset godina kada mu je umro otac pa je teret gospodarstva pao na njegova leđa, ali se nije odrekao pisanja.

Nakon Drugoga svjetskog rata polako i namjerno pada u zaborav. Ponovno vodi blago na pašu, zapisuje poneku pjesmu, druži se sa seljacima i ostaje vjeran Radićevu pokretu, ukazujući na propuste i nepravde prema seljacima. Dan prije smrti (17. prosinca 1956.) sažeo je u pjesmi Moje srce - svoj život.

U političkom smislu u novoosnovanoj Kraljevini SHS, kasnije Jugoslaviji, Moslavina nepokolebljivo stoji uz HSS, unatoč zabranama okupljanja, kako je bilo i sa skupštinom sazvanom na Uskrsni ponedjeljak 5. travnja 1920. godine u Velikoj Ludini. Bez obzira na zabranu i kišni dan, okupila je 2000 svjesnih Moslavčana.

Izvješće kazuje da se priključila i općina Križ s trobojnicom i pjevanjem narodnih pjesama. Skup je kratkim, ali biranim govorom otvorio domaći seljak, pjesnik Mijo Stuparić iz Vidrenjaka. Zatim je u poduljem govoru dr. Juraj Krnjević, rodom iz Ivanić-Grada, naglasio važnost izbora, te najavio veliki pokret za čovječansku pravednost u cijelom svijetu. Nakon njega, kako izvorno piše, govori neumorni i neustrašivi pristaša Filip Lakoša iz općine Vojni Križ (ispravno Lakuša, nap. aut.)koji autor?. I zaredali su izbori, na onima u kojima je sudjelovao Mijo Stuparić nadmašno je pobjeđivao.

Kao nositelj liste, Mijo Stuparić 1923. od ukupnog broja 4.952 glasa u kutinskom izbornom kotaru dobiva 4.408, odnosno u Ludini 701, a ostale tri liste svega 127. Godine 1925. Mijo Stuparić, obrazloživši zauzetost svojim gospodarstvom i književnim radom, nije se kandidirao. U članku Koji se zastupnici HRSS ne kandidiraju i zašto? (Dom, br. 1/1925., str.3), Stjepan Radić komentira da je tomu drugi razlog, a taj je što su Stupariću toliko mrski beogradski vlastodršci pa mu se stoga ne ide u beogradsku Skupštinu.

Koliki otpor to u njemu izaziva, pokazuje i to što od svojih dnevnica nije uzeo ni pare. I 1927. godine bio je nositelj pobjedničke HSS-ove liste koja se formirala u okviru Bjelovarsko-križevačkog okruga, pa je tako i 1928. godine očevidac atentata na hrvatske poslanike u Beogradu.

Na poznatim petosvibanjskim izborima 1935. godine, lista Vlatka Mačeka, a kojoj je u kutinskom kraju na čelu Mijo Stuparić, dobiva od 5.638 glasača čak 4.822 glasa. U Velikoj Ludini od 427 odazvanih, 401 je za listu kojoj je nositelj Stuparić, a u Okolima samo četiri od 214 koji su pristupili izborima bila su protiv. U prijeratnim izborima godine 1938., Stuparić kao kandidat Udružene opozicije u kutinskom kraju od 6.821 dobiva čak 6.363 glasa.