| Mijo Drvarić | |
| Osobni podatci | |
|---|---|
| Nadimak | Moslavački drvosječa Drvosječa iz Kutine |
| Težinska kategorija | velter srednjeteška teška |
| Nadnevak rođenja | 1914. |
| Mjesto rođenja | Kutina, Hrvatska |
| Nadnevak smrti | 24. travnja 1944. |
| Mjesto smrti | Kutina, Hrvatska |
| Boksačke statistike | |
| Profesionalne | |
| Ukupno borba | 100-tinjak |
| Pobjeda | većinom |
| Neriješenih | 1 |
| Naslov prvaka | Prvak Jugoslavije (1940.) Prvak NDH (1943.) |
| Amaterske | |
| Pobjeda prekidom | 38 |
| Naslov prvaka | Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije (1933.) |
Mijo Drvarić (Kutina, 1914. - Kutina, 24. travnja 1944.), hrvatski boksač srednjeteške i teške kategorije, aktivan tijekom 1930-ih i Drugog svjetskog rata. Bio je poznat pod nadimcima Moslavački drvosječa i Drvosječa iz Kutine.[1]
Amaterski počeci
Rođen je u Kutini. Budući da je još kao dječak obavljao zahtjevne poslove u polju, a najmiliji od njih mu bilo obaranje hrastova u moslavačkim šumama, razvio se u mladića velike tjelesne snage. To je opazio Ivan Kovačević, istaknuti hrvatski boksač i trener (državni prvak 1927. i 1928. godine[2]), prilikom Drvarićeva posjeta Zagreba te ga je 1932. doveo u boksačku dvoranu. Zahvaljujući Drvarićevoj želji i volji za radom, već nakon nekoliko mjeseci bilježi prve rezultate. U svom prvom nastupu u velter kategoriji, kao član Concordije, pobijedio Župančića iz Herkulesa. [1]
Na pojedinačnom prvenstvu Kraljevine Jugoslavije 1933. godine neočekivano osvaja naslov prvaka u srednjoj kategoriji. Sveukupno je za svoje amaterske karijere nanizao 38 pobjeda prekidom, zbog čega je i stekao nadimak Moslavački drvosječa. 1935. je osvojio naslov prvaka u kategoriji 72,6 kg boksajući za zagrebačku croatiju, koja je te godine četvoricu državna prvaka od ukupno osmorice. Te je godine odlučio otići u profesionalce.[2]
Profesionalizam
Godine 1935. odlučio je otići u profesionalce. U Parizu je trener Kovačević imao nekoliko prijatelja, a među njima i poznate hrvatske atlete braću Bukovac kojima je poslao preporuke i Miju Drvarića, koji se tako našao u Parizu, gdje su ga profesionalnom boksanju podučavali francuski treneri, koji su uočili njegovu darovitost i njegove mogućnosti. Dana 28. prosinca 1935. godine u pariškoj dovrani "Central ring" trebao je crnački boksač Benett nastupiti protiv jednog englekog boksača, koji je netom prije početka meča otkazao nastup. Kao zamjena je uskočio Drvarić:[1]
Iako je borba proglašena neriješenom, za dotad nepoznatog Drvarića takav se ishod pokazao velikim uspjehom.
Drvosječa iz Kutine osvaja naslov profesionalnog prvaka Kraljevine Jugoslavije 1940. godine u Beogradu protiv domaćeg boksača Žuće Pavlovića tehničkim nokautom u trećoj rundi. [2] U dvjema sljedećim godinama nije boksao, nego se vratio u Kutinu podučavati mlade kutinske športaše na strunjačama.[2]
Dana 27. srpnja 1943. godine Mijo se pojavio u ringu u borbi za naslov prvaka Nezavisne Države Hrvatske. Kao izazivač pobijedio je aktualnog prvaka države Josipa Župana u 10. rundi nokautom. Župan je bio viši i 16 kilograma teži od Drvarića.[3] Meč je bio održan na igralištu Concordie u Zagrebu uz podršku pet tisuća gledatelja. Tijekom cijelog meča, Drvarić je zadavao više udaraca te je četiri puta srušio Župarića na pod.[1] Fer i disciplinirani borac miljenik publike Drvarić okitio se naslovom prvaka NDH i trobojnicom Hrvatskoga šakačkog saveza. Bio je i vrlo savjestan i jedini je od profesionalnih šakača nastupio na priredbi u korist „Pomoći“. Poslije osvajanja prvenstva vratio se u Kutinu. Nikad više nije vidio ni ring, ni prostore gdje je trenirao, ni trenere ni boksače s kojima je vježbao.[2]
Smaknuće
Zbog titule prvaka Nezavisne Države Hrvatske bio je omražen među partizanima[3], ali su ga svejedno pokušali dovesti u svoje redove, znajući za njegovu fizičku i borbenu snagu, što je on više puta odbio[4] govoreći da ga partizanski pokret ne zanima, te da je pred njim svijetla boksačka karijera.[2]
Ubijen je dana 24. travnja 1944. godine nadomak kućnog praga, na prijevaru. Navedenog dana u kući Drvarića došao je naoružani čovjek tražeći razgovor s Mijom. Na rastanku Mijo je zamoljen da isprati gosta preko voćnjaka. Negdje na sredini, dočekala ga je nekolicina naoružanih SKOJ-evaca koji su na njega otvorili vatru, te je izrešetan pao na zemlju. U kutinskoj matičnoj knjizi umrlih stoji „ubijen od partizana“.[1] U boksačkim almanasima u Jugoslaviji bio je zatajen, kao i podao zločin i počinitelji koji su ga ubili.[2]
Naslijeđe
Drvarić je bio najsupješniji i najdarovitiji hrvatski boksač iz vremena 1940-ih. Kao športaš, zalagao se za pravednu borbu, a jedini je od tadašnjih "šakača" sudjelovao na priredbama humanitarnog karaktera.[1]
Za vrijeme jugokomunističkog režima, njegovo ime, zajedno sa svim imenima povezanima sa športom u NDH, bilo je nepodobno te su se njegovi uspjesi zatajiali.[1]
Spomen
Uz svoju suprugu Maricu (1919. – 1993.) pokopan je na groblju u Kutini.[3] Spomen na njega održava kutinski ogranak udruge "Hrvatski domobran".[4]
Velikim trudom kutinskog intelektualca Dragutina Pasarića i udruge Hrvatski domobran iz Kutine, uspomena na Miju Drvarića i njegove uspjehe, vraćena je iz zaborava knjigom naslova Kutina- prešućivane žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća.[2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Boksački klub "Sveti Duje" "Povijest hrvatskog boksa", odlomak Mijo Drvarić, www.boks-sv-duje.hr (pristupljeno 31. prosinca 2017.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Komunistički zločini Uredništvo/komunistickizlocini.net Mijo Drvarić boksački prvak, partizani ga ubili kukavički na prijevaru, 14. siječnja 2019. (pristupljeno 4. travnja 2019.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Priog TV Kalendara s HRT-a o Miji Drvariću na Youtubeu (učitao korisnik Vedran Jukić 22. prosinca 2016.)
- ↑ 4,0 4,1 Kutina.in "U spomen na pale žrtve", www.kutina.in, 15. svibnja 2011. (pristupljeno 31. prosinca 2017.)