Dragutin Pasarić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Dragutin Pasarić
Rođenje 28. siječnja 1948., Repušnica
Smrt 27. veljače 2021., Kutina
Zvanje povjesničar
novinar
publicist
prevoditelj
Nagrade Spomenica domovinske zahvalnosti

Dragutin "Dragec" Pasarić (Repušnica, 28. siječnja 1948.Kutina, 27. veljače 2021.), bio je hrvatski publicist, povjesničar, radnik u kulturi, novinar, prevoditelj i predsjednik Matice hrvatske ogranak Kutine.[1]

Životopis

Rodio se 1948. u Repušnici od oca Ivana sudskog službenika rodom iz Osekova i majke Marije djevojački Benc, domaćice podrijetlom iz Pristave kraj Krapine, rođene i odrasle u Repušnici. Dragutin je najstarije dijete, a dobili su još Ljubicu, koja je postala specijalistica fizijatrije i omiljena kutinska liječnica i Ivicu. Otac Ivan je svirao trubu u puhačkom orkestru. Osnovnu je školu Dragutin pohađao četiri razreda u Repušnici, četiri u Kutini, u kojoj je poslije pohađao gimnaziju društvenoga smjera. U gimnaziji je s kolegicom organizirao literarne i dramske susrete. Izabrao je studij povijesti i zemljopisa na Pedagoškoj akademiji u Petrinji. Život mu je profesionalnu orijentaciju odredio u drugom pravcu.[1]

Honorarno je radio na Radiju Kutina, na kojem je prošao na audiciji za spikera. Čitao je vijesti, najavljivao priloge. Spletom okolnosti snimao je reportaže za emisiju o poljoprivredi i prošao cijelu Moslavinu. Vodio je Voloderske jeseni, u koje se brzo uključio i organizacijski, i kao scenarist i redatelj. U tu je manifestaciju unio kajkavštinu, napisao i danas poznate duhovite stihove koji su i danas poznati. Općenito je bio prvi animator kulture toga kraja. Za više je moslavačkih manifestacija osmislio imena i napisao im himne. Više Pasarićevih stihova je uglazbljeno. Uključio se u rad Matice hrvatske. Novo radno mjesto dobio je u Petrokemiji u Centru za informiranje. Napisao je jednu kozeriju zbog koje su protiv njega napisan je optužni prijedlog, ali su ipak zaključili da nema temelja za optužbu. U Centru za informiranje radio je kao novinar suradnik do 1990. godine (odnosi s javnošću). Studirao je povijest uz rad. Studij je završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon demokratskih promjena rukovoditeljem je Centra za informiranje Petrokemije, a ubrzo i predsjednik sindikalne komisije za kulturu Petrokemije i cijele Ine. Tih godina već je bio poznati kulturni djelatnik, pisao je i tiskao svoje knjige, reportažne zapise. Postao je urednik Moslavačkih razglednica. Surađivao sa župnikom Slonjšakom u sklopu vjerskoga časopisa Ideja, koji je bio za cijelu Moslavinu. Pasarić je vodio kronike župa. 1991. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske u Kutini i dužnost je obnašao u više mandata. U Domovinskom ratu bio je ratni izvjestitelj sa zapadnoga slavonskoga bojišta za Hinu, Vjesnik, HRT te za lokalne medije Moslavački list i Radio Moslavinu.
Bio je odgovorni urednik vojnoga glasila Operativna grupa Posavina – Hrvatski branitelj. Uredio je više knjiga u svezi s Domovinskim ratom.
Napisao je literarni dnevnik Zvonici drevni, zvonici dnevni, posvećenoga crkvi u Repušnici.
2004. je osnovao izdavačku kuću Spiritus movens čiji je voditelj.
U Petrokemiji je otišao u mirovinu 2008. godine.
U svojoj izdavačkoj kući objavio je osamdesetak djela, uglavnom iz zavičajnoga miljea i vjerskog života. Na poticaj supruge, koja je djelovala u amaterskom kazalištu, preveo je na hrvatski s talijanskog knjigu o Sluzi Božjem Bonifaciju Pavletiću, u suradnji s mons. Stankovićem i Kršćanskom sadašnjošću. Poslije im se u radu pridružila s. Mirjam Kuštreba. Zajedno su promicali Pavletićev rad i objavili su sedam knjiga, a Pasarić je napisao i himnu bratu Bonifaciju koja je uglazbljena.
Kroz rad u Matici hrvatskoj podignuli su spomenik Gustavu Baronu, u spomen na nj osmislili su Kutinske dane znanosti i umjetnosti, podignuli su spomen-poprsje Bonifaciju Pavletiću u Kutini, obnovili kameni križ - dar Gustava Barona Kutini, izrađen po nacrtu Hermana Bollea, osmislili Bonifacijev Božić u Zbjegovači.[1]
Objavljena je monografija kojom je slavni kutinski boksač Mijo Drvarić vraćen iz zaborava, nametnuta u jugokomunističkom režimu.[2]
Umro je, nakon duge i teške bolesti, 27. veljače 2021. godine u 73. godini života. [3]

Djela

ovo je dijelomičan popis

  • 25 godina u domovini Škrleta - MoslaVINA Spiritus movens, 2019.
  • 50 godina Petrokemije d.d. Kutina, Osijek: Gradska tiskara, 2018.
  • Glasnik sv. Josipa : članci u nastavcima o bratu Ivanu Bonifaciju Pavletiću Spiritus movens, 2014. Tiskara Zelina (Sv Ivan Zelina) – zajedno sa Passerini Marianom i Kuštreba Mirjam.
  • 40 godina Petrokemije d.d. Spiritus movens, 2008., Čakovec: "Zrinski"
  • 56. bojna - ponos Kutine, Spiritus movens, 2006.[4]
  • Kutina: povijesno-kulturni pregled s identitetom današnjice Kutina: Matica hrvatska, 2002. (Zagreb : ITG : "Puljko")

Nagrade, priznanja

Nagrađen je i pohvaljen:

  • 1987. – Matko Peić nazvao je Pasarića animatorom kulture čiju je veličinu djelovanja u Moslavini nemoguće dostići
  • 1993. – Godišnja nagrada Grada Kutine
  • 1997. – Spomenica domovinske zahvalnosti
  • 2003. – Nagrada Grada Kutine za životno djelo
  • 2004. – Zlatna povelja Matice hrvatske
  • 2014. – Priznanje Hrvatskoga novinarskog društva, ogranak SMŽ, za 45 godina rada u novinstvu
  • 2018. – dobio je Nagradu Sisačko-moslavačke županije za životno djelo[5]

Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 Glas Koncila Tanja Baran: DRAGUTIN PASARIĆ, KULTURNI DJELATNIK I PASTORALNI SURADNIK U KUTINI »Vjera mi znači snagu, poticaj u stvaralaštvu i prosudbu«, 17. veljače 2017. (pristupljeno 4. travnja 2019.
  2. Komunistički zločini Uredništvo/komunistickizlocini.net Mijo Drvarić boksački prvak, partizani ga ubili kukavički na prijevaru, 14. siječnja 2019. (pristupljeno 4. travnja 2019.
  3. Kutina.hr Preminuo Dragutin Pasarić, pristupljeno 24. ožujka 2021. godine
  4. Kutina.hr 56. bojna ponos Kutine, pristupljeno 23. ožujka 2021. godine
  5. Sisačko-moslavačka županija Sjednica 2018., uz prijedlog odluke kojom se Dragutinu Pasariću dodjeljuje Nagrada Sisačko-moslavačke županije za životno djelo (pristupljeno 4. travnja 2019.