Mihael, portugalski kralj

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mihael Uzurpator
MigueldePortugal.jpg
Mihael, portugalski kralj
portugalski kralj
Vladavina 11. srpnja 1828.26. svibnja 1834.
Prethodnik Marija II.
Nasljednik Marija II.
Supruga Adelaide od Löwensteina-Wertheima-Rosenberga
Djeca
Marija das Neves
Mihael
Marija Tereza
Marija José
Adelgundesa
Marija Ana
Marija Antónia
Puno ime
Miguel Maria do Patrocínio João Carlos Francisco de Assis Xavier de Paula Pedro de Alcântara António Rafael Gabriel Joaquim José Gonzaga Evaristo de Bourbon e Bragança
Dinastija Braganza
Otac Ivan VI. od Braganze
Majka Šarlota Burbonska
Rođenje 26. listopada 1802.
Smrt 14. studenog 1866.
Vjera rimokatolik

Mihael Uzurpator, punim imenom Miguel Maria do Patrocínio João Carlos Francisco de Assis Xavier de Paula Pedro de Alcântara António Rafael Gabriel Joaquim José Gonzaga Evaristo de Bourbon e Bragança (port. Miguel; Lisabon, 26. listopada 1802.Esselbach, Kraljevina Bavarska 14. studenog 1866.), portugalski kralj od 1828. do 1834. godine, iz dinastije Braganza. Iako je prijestolje trebalo pripasti njegovoj nećakinji i zaručnici Mariji od Braganze, uzurpirao je vlast 1828. godine i nametnuo se za portugalskog kralja po svom pravu. Bio je poznat i po nadimcima Apsolutist i Tradicionalist.

Životopis

Rodio se kao treće dijete portugalskog kralja Ivana VI. od Braganze († 1826.) i kraljice Šarlote Burbonske († 1830.), a imao je ukupno osmero braće i sestara. Godine 1807. bio je prisiljen izbjeći s kraljevskom obitelji u Brazil pred prodorom Napoleonove vojske u Kraljevinu Portugal. Godine 1821. vratio se u Portugal te je počeo, uz pomoć majke Šarlote, spletkariti kako bi se domogao kraljevske krune i spriječio proces liberalizacije u zemlji. Sukob s ocem, kraljem Ivanom VI., završio je 1824. godine je Mihaelovim progonom iz zemlje te se morao naseliti u Beču.[1]

Poslije očeve smrti 1826. godine i odreknuća brata, kralja Petra IV. od portugalskog prijestolja (u međuvremenu postao brazilski car pod imenom Pedro I.), Mihael je preuzeo regentstvo u ime svoje nećakinje i zaručnice Marije, kćeri njegova oca, kralja Ivana VI. Međutim, iste se godine proglasio portugalskim kraljem na štetu Marijinih vladarskih prava i zavladao Portugalom kao uzurpator.[2]

Godine 1831. njegov brat Pedro I. se odrekao brazilskog prijestolja kojeg je ostavio svom sinu, caru Pedru II. († 1891.), nakon čega se usmjerio prema Portugalu kako bi pomogao svojoj kćeri Mariji da se vrati na prijestolje. Sakupio je vojsku na Azorima te je 1832. godine krenuo u napad na Portugal. Prvo je zauzeo Porto i Lisabon, a zatim je do 1834. godine porazio Mihaelovu vojsku i prisilio ga na abdikaciju s prijestolja i novi izgon iz Portugala. Portugalski cortes je u prosincu 1834. godine donio odluku o trajnom izgnanstvu bivšeg kralja Miguela i njegovih potomaka koje je isključio iz prava nasljeđivanja portugalskog prijestolja i zaprijetio smrtnom kaznom ukoliko itko od njih stupi na portugalsko tlo. Međutim, povratkom na ustavnu povelju 1842. godine odredba o zabrani nasljeđivanja prijestolja je prestala važiti, dok je zabrana povratka u zemlju ostala vrijediti sve do 1950. godine.

Miguel je živio u inozemstvu kao siromašni izbjeglica, prvo u Rimu pod zaštitom [[rimski papa|pape]g Grgura XVI. (1831. – 1846.) koji mu je pružio smještaj i mali mjesečni džeparac, a nakon papine smrti je otputovao u London, kamo je pristigao početkom 1847. godine. Godine 1851. preselio se u Veliko Vojvodstvo Baden na području južne Njemačke, gdje se, 24. rujna iste godine, oženio princezom Adelaide od Löwensteina-Wertheima-Rosenberga († 1909.) i s njom se nastanio u bivšem cistersitskom samostanu u Bronnbachu. S njom je imao sedmero djece:

  • Marija das Neves Portugalska (1852. – 1941.) – udala se za Alfonsa Karla, karlističkog pretendenta na španjolsko prijestolje
  • Mihael (1853. – 1927.) – vojvoda od Braganze i djed današnjeg pretendenta na portugalsko prijestolje, Duarte Pija Braganze (r. 1945.), vojvoda od Braganze
  • Marija Tereza (1855. – 1944.) – treća supruga austrijskog nadvojvode Karla Ludovika
  • Marija Jozefa (1857. – 1943.) – bila je druga supruga Karla Teodora, vojvode u Bavarskoj
  • Adelgundesa (1858. – 1946.) – postala je druga supruga princa Henrika, grofa od Bardija, sina Karla III., vojvode od Parme
  • Marija Ana (1861. – 1942.) – udala se za Vilima IV., velikog vojvodu Luksemburga
  • Marija Antonija (1862. – 1959.) – postala je druga supruga Roberta, vojvode od Parme

Premda je Mihael umro relativno mlad, u četrdeset i osmoj godini života, njegova udovica Adelaide je uspjela udati sve kćeri u dobrostojeće i ugledne obitelji.

Izvori

  1. https://proleksis.lzmk.hr/37337/ Mihael – Proleksis enciklopedija
  2. https://proleksis.lzmk.hr/37337/ Mihael – Proleksis enciklopedija