Messier 87

PREUSMJERI Predložak:Preusmjerava
PREUSMJERI Predložak:Infookvir objekt dubokog svemira

Messier 87 (Djevica-A,^[1] M87, NGC 4486) je divovska eliptična galaksija koja se nalazi u središtu skupa Djevice. Galaksiju je otkrio Charles Messier osobno 18. ožujka 1781. godine. Iste noći otkrio je još 7 galaktika i kuglasti skup M92.

Svojstva

Ova galaktička je aktivna galaktička jezgra u čijem se središtu nalazi crna rupa mase šest milijarda Sunčevih masa.

M87 je divovska galaksija, koja se nalazi u središtu skupa Djevice. Nalazi se na udaljenosti od oko 52 ± 4 milijuna 5000 svjetlosnih godina. Njene prividne dimenzije od 8,3' x 6,6' odgovaraju stvarnim dimenzijama od 125.000 x 100.000 5000 svjetlosnih godina. M87 je tek neznatno veća od naše Mliječne staze ali zbog svog elipsoidnog oblika zauzima znatno veći volumen i ima veću masu. Procjenjuje se da M87 ima masu od 2,6 ± 0,3 x 10¹² veću od mase Sunca. M87 je oko 4,5 puta masivnija od naše galaksije. Apsolutni sjaj galaktike je također ogroman i iznosi - 22 magnitude.

Kuglasti skupovi

M87 posjeduje zadivljujuć sustav kuglastih skupova čiji broj doseže možda i 12.000 potencijalnih članova. Broj kuglastih skupova oko Mliječne staze je skroman i iznosi oko 180.

Mlaz materijala

Mlaz materijala koji izvire iz središta M87 je otkriven 1918. godine. Mlaz se proteže oko 5000 svjetlosnih godina u dužinu i sastoji se od materije izbačene iz galaksije. Materiju vjerojatno izbacuje supermasivna crna rupa mase 3×10⁹ veće od mase Sunca. M87 je također i snažan izvor X zraka i radiovalova što ide u korist teoriji o supermasivnoj crnoj rupi u središtu. Vjeruje se da je crna rupa u središtu veličine Sunčeva sustava. Jedan je od najsnažnijih izvora radijskih valova u svemiru.^[1]

Izvori X-zračenja

Promatranja obavljena teleskopom Chandra otkrila su naznake petlji i prstenova koji su izvor X-zraka i okružuju M87. Uzrok tim prstenovima i petljama su varijacije u količini izbačenog materijala u mlazu. Jedan od tih prstenova ima promjer od 85.000 5000 svjetlosnih godina i uzrokovala ga je velika erupcija materijala. Postoje vlaknasti tragovi materijala koji su dugi i do 100.000 5000 svjetlosnih godina. Redovite erupcije materijala sprječavale su stvaranje oblaka plina i prašine i tako su spriječili formiranje spiralne strukture.

Supermasivna crna rupa

Supermasivna crna rupa u središtu M87, koju slikao Event Horizon Teleskop 2017., objavljena 2019. To je prva slika crne rupe.

Prva fotografirana crna rupa bila je upravo crna rupa u središtu M87. Sliku je slikao Event Horizon Teleskop i objavljena je 10. travnja 2019.

Amaterska promatranja

Vizualno, M87 je galaktika bez gotovo ikakvih detalja. Moguće je uočiti sjajnu jezgru umotanu u eliptični oblak. Kako je M87 središte skupa Virgo i nalazi se blizu Markarianova lanca odlična je polazna točka za lutanje među stotinjak galaktika u skupu.

Izvori

↑ ^1,0 ^1,1 Fizički odjel PMF-a Sveučilišta u Zagrebu Matko Milin: Nuklearna astrofizika, 2.3.2 Aktivne galaksije, 20. listopada 2013., str. 22 (pristupljeno 6. srpnja 2016.)

Vanjske poveznice

(engl.) SEDS: NGC 4486
(engl.) Revidirani Novi opći katalog
(engl.) Izvangalaktička baza podataka NASA-e i IPAC-a
(engl.) Astronomska baza podataka SIMBAD
(engl.) VizieR

Vanjske poveznice

Skica M87

[Milin-1] 1,0 ^1,1 Fizički odjel PMF-a Sveučilišta u Zagrebu Matko Milin: Nuklearna astrofizika, 2.3.2 Aktivne galaksije, 20. listopada 2013., str. 22 (pristupljeno 6. srpnja 2016.)

[1]