Messier 20

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir objekt dubokog svemira
Detalj iz maglice Messier 20, snimka Hubble Space Telescope-a

Messier 20 (M20 ili NGC 6514), također Trifid, latinski za "Trodijelna", emisijska je i odrazna maglica i otvoreni skup u zviježđu Strijelcu. Klasificiraju je i kao H II područje. Nalazi se 2° sjevernije od maglice Messier 8. Charles Messier 5. lipnja 1764. otkrio je maglicu i opisao je kao nakupinu zvijezda umotanih u maglicu. Ime Trifid je dobila od Williama Herschela koji je uočio tamne oblake prašine u maglici koji je dijele na tri dijela.

Svojstva

M20 se nalazi oko 5200 svj. g.. Njen promjer na nebu je 28' što znači da se u stvarnosti proteže na 40 svjetlosnih godina. Maglica se sastoji od dva dijela, emisijskog, koji je crven zbog pobuđenog vodika i plavog, reflektivnog dijela koji odbija svijetlost mladih zvijezda.

Neobični je spoj otvorenog skupa zvijezda, emisijske maglice (donji, crveni dio), odrazne maglice (gornji, plavi dio) i tamne maglice (očigledni jazovi unutar emisijske maglice zbog kojih izgleda trodijelna; oni su također označeni kao Barnard 85).

Glavni izvor svjetla za maglicu su tri zvijezde u središtu maglice. Zvijezde su mlade i vruće, te nekoliko tisuća puta sjajnije od Sunca.

Na Hubbleovoj fotografiji mogu se vidjeti rodilišta zvijezda. Mlade zvijezde izbacuju mlazove plina koji se mogu vidjeti kao štapići što izviru iz oblaka. Spitzerov svemirski teleskom u infracrvenom je dijelu spektra otkrio 120 novonastalih zvijezda i još 30 embrija u kojem se upravo odvija formiranje zvijezda.

Trodijelna maglica je zvjezdorodno područje u kraku Štita-Centaura Kumove slame.[1] Najmasivnija zvijezda nastala u ovom području je HD 164492A, an zvijezde vrste O7.5III mase dvadest puta veće od Sunčeve mase.[2] Ovu zvijezdu okružuje skup od približno 3100 mladih zvijezda.[3]

Amaterska promatranja

Messier 20 je teško uočiti malim dvogledom. Kroz manji teleskop ju je moguće vidjeti tamnim noćima kao slabašan sjaj oko zvijezda. Kroz 200 mm teleskop može se vidjeti slabašna maglica. Pažljivije promatranje otkriti će da je ta maglica podijeljena na tri dijela. Od velike koristi je filter UHC ili OIII.

Izvori

  1. Cambrésy, L. et al. (2011). "Variation of the extinction law in the Trifid nebula" (engl.). Astronomy & Astrophysics 527: A141. arXiv:1101.1089. Bibcode 2011A&A...527A.141C. doi:10.1051/0004-6361/201015863 
  2. Rho, J. et al. (2004). "Chandra Observation of the Trifid Nebula: X-Ray Emission from the O Star Complex and Actively Forming Pre-Main-Sequence Stars" (engl.). Astrophysical Journal 607 (2): 904–912. arXiv:astro-ph/0401377. Bibcode 2004ApJ...607..904R. doi:10.1086/383081 
  3. Kuhn, M. A. et al. (2015). "The Spatial Structure of Young Stellar Clusters. II. Total Young Stellar Populations" (engl.). Astrophysical Journal 802 (1): 60. arXiv:1501.05300. Bibcode 2015ApJ...802...60K. doi:10.1088/0004-637X/802/1/60 

Vanjske poveznice


Koordinate: nebovid 18h 2m 23s, −23° 1′ 48″