Medusanthera
| Medusanthera | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Aquifoliales |
| Porodica: | Stemonuraceae |
| Rod: | Medusanthera Seem. |
Medusanthera rod je drveća iz porodice Stemonuraceae, reda Aquifoliales. Obuhvaća osam priznatih vrsta rasprostranjenih od južnog Tajlanda i zapadne Malesije preko Filipina i Nove Gvineje do otočja zapadnog Tihog oceana, uključujući Fidži, Vanuatu i Samou.[1] Tipska je vrsta Medusanthera vitiensis Seem.
Etimologija
Rod je nazvan prema Meduzi, a Seemannov rod povezuje se s neobičnim dlačicama uz antere.
Opis
Pripadnici roda su dvodomna stabla, obrasla kratkim jednostavnim dlačicama. Grane su valjkaste. Listovi su jednostavni, bez palistića, spiralno raspoređeni i često gotovo dvoredni, na peteljkama, cjelovita ruba i peraste nervature.[2]
Cvatovi se razvijaju pojedinačno ili po nekoliko u pazušcima listova. Složeni su, grozdasti ili štitasti, a završni ogranci završavaju pravilnim ili nepravilnim cimama. Cvjetovi su jednospolni i najčešće peterodijelni, iznimno četverodijelni. Čaška je srasla i čašasta, a latice su slobodne, gole, bijele, kremaste ili blijedo zelenkastobijele.[2]
Muški cvjetovi imaju najčešće pet prašnika. Filamenti su spljošteni i mesnati te pri vrhu nose brojne duge linearne ili batićaste membranozne dlačice, koje tijekom cvatnje mogu stršati izvan vjenčića. Antere su eliptično-duguljaste i otvaraju se prema unutrašnjosti cvijeta. Plodnica je u muškim cvjetovima reducirana. Ženski cvjetovi imaju staminodije, a funkcionalna plodnica je gola, valjkasta i jednolokularna, s dva viseća sjemena zametka; na jednoj strani ima zadebljanje iz kojeg se poslije razvija mesnati nastavak ploda. Njuška tučka je sjedeća i približno glavičasta.[2]
Plod je izrazito bočno spljoštena koštunica, ravna ili zakrivljena, usko eliptična do široko duguljasta. Na udubljenoj strani nalazi se veliki jastučasti mesnati nastavak, žute, bijele ili ružičaste boje, dok ispupčena strana endokarpa ima središnje uzdužno rebro i nekoliko manjih usporednih rebara. Sjemenka je jedna, s obilnim endospermom i vrlo malenim embrijem. Boja, veličina i oblik plodova među najvažnijim su obilježjima za razlikovanje vrsta.[2]
Rasprostranjenost i ekologija
Rod je rasprostranjen od Malajskog poluotoka, južnog Tajlanda i Sumatre preko Filipina, Sulawesija, Moluka i Nove Gvineje do Bismarckova, Karolinskog, Salomonskog i Santa Cruz otočja te Fidžija, Vanuatua i Samoe. Većina vrsta raste u vlažnim tropskim šumama.[2]
Rod nije prirodno zabilježen na Borneu, Javi i Malim Sundskim otocima, niti u Australiji, gdje ga zamjenjuju srodni rodovi. Najšire je rasprostranjena M. laxiflora, od Filipina preko Malezije i Nove Gvineje do Solomonskih otoka.[2]
Mesnati i često izrazito obojeni plodovi prilagođeni su rasprostranjivanju životinjama. Sitnije plodove pojedinih vrsta jedu ptice, dok veliki plodovi nekih novogvinejskih vrsta vjerojatno ovise o kazuarima i drugim šumskim životinjama koje ih sakupljaju i s tla. [2]
Sistematika
Rod je opisao Berthold Carl Seemann 1864. godine prema fidžijskoj vrsti Medusanthera vitiensis. Već sljedeće godine Seemann je tu vrstu premjestio u Stemonurus, a kasnije je povezivana i s rodovima Lasianthera i Gomphandra. Adolf Engler ustanovio je 1893. rod Tylecarpus za neke srodne vrste i Medusanthera smatrao sinonimom tada široko shvaćenog roda Stemonurus.
Richard Alden Howard je 1940. pokazao da je Tylecarpus istovjetan s ranije objavljenim rodom Medusanthera te je obnovio uporabu starijeg imena. U reviziji iz 1943. priznavao je deset vrsta, ali je upozorio da su granice nekih od njih slabo poznate. Hermann Sleumer kasnije je primijenio šire poimanje vrsta i dio njih sveo na sinonime.
Suvremenu reviziju roda objavio je Timothy M. A. Utteridge 2011. godine. Priznao je osam vrsta, među kojima je opisao tri nove: M. howardii, M. malayana i M. megistocarpa. Plants of the World Online prihvaća isti sastav roda.
Medusanthera se tradicionalno svrstavala u široko shvaćene Icacinaceae. Filogenetska istraživanja pokazala su da je ta porodica u starom opsegu polifiletska, pa je rod uključen u Stemonuraceae. Od srodne Gomphandre razlikuje se ponajprije snažno spljoštenim i često zakrivljenim koštunicama s velikim mesnatim nastavkom na udubljenoj strani te položajem prašnika u muškim cvjetovima.[2]
Vrste
- Medusanthera gracilis (King) Sleumer
- Medusanthera howardii Utteridge
- Medusanthera inaequalis Utteridge
- Medusanthera laxiflora (Miers) R.A.Howard
- Medusanthera malayana Utteridge
- Medusanthera megistocarpa Utteridge
- Medusanthera samoensis (Reinecke) R.A.Howard
- Medusanthera vitiensis Seem.
Sinonimi
Heterotipski:
- Tilocarpus Engl. in H.G.A.Engler & K.A.E.Prantl, Nat. Pflanzenfam. 3(5): 247 (1895)
- Tylecarpus Engl. in H.G.A.Engler & K.A.E.Prantl, Nat. Pflanzenfam. 3(5): 247 (1893)