Mato Paljug

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Mato Paljug
Pravo ime Mato Paljug
Rođen 19. prosinca 1911.
Hrašće kod Odre
Umro (?) 1946.
(?) oko Varaždinskih Toplica
Zaređen 1935.
Najvažnija djela privremeni župnik u Hrvatskom zagorju, vojni dušobrižnik, vjeroučitelj
Portal: Kršćanstvo

Mato Paljug (Hrašće kod Odre, 19. prosinca 1911. - Varaždinske Toplice (?)1946.), hrvatski svećenik, pjesnik i mučenik. [1]

Životopis

Rođen je 19. prosinca 1911. u Hrašću kod Odre od roditelja Pavla Paljuga i Marije rodene Berc. [1] Otac mu je još u djetinjstvu stradao u Sjedinjenim Američkim Državama.

Pučku školu polazio je u Slavetiću, a Klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Tamo je studirao bogosloviju u četiri semestra i klasičnu fiologiju na Filozofkom fakultetu. [2]

Za svećenika je zaređen 1935. [2] Imenovan je nadstojnikom nauka na Nadbiskupskom dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 1937. do 1941. bio je vjeroučitelj na Državnoj realnoj gimnaziji u Bjelovaru. [2] Djelovao je i kao vojni dušobrižnik.

Od prosinca 1941. kateheta je Domobranske akademije u Zagrebu. Tijekom 1942. i 1943. bio je među hrvatskim vojnicima u Stockerauu u Austriji, a zatim dušobrižnik domobranstva u Varaždinu. [2] Ondje je dočekao prvi val partizana. Preživjevši prvi val progona, imenovan je privremenim upraviteljem župe u Ludbregu, pa u Brdovcu i Varaždinskim Toplicama. [2]

U siječnju 1946. je nestao. Pretpostavlja se da je omamljen obećanjem da će biti odbačen preko granice, što je i osobno želio, ali je ubijen i bačen u neku od jama grobnica. [1]

Pisani radovi [2]

Od rane mladosti je objavljivao u katoličkom tisku: Anđelu čuvaru, Luči, Hrvatskoj prosvjeti, Hrvatskoj straži, Obitelji, Gospinoj krunici, Nedjelji, Selu i gradu, Glasniku sv.Josipa i Kalendaru sv.Ante. [2]

Pjesme

  • Večer
  • Večernja molitva sela
  • Domovina

Prozni radovi

  • Misa
  • Ispod žumberačkih vrleti-Sličice
  • Svećenik i beletristika
  • Anketa o hrvatskoj katoličkoj književnosti
  • Na Goru Gospodnju
  • Estetika u liturgijskoj praksi, tiskana u kalendaru Craotia orans iz 1936.

U tekstu Svećenik i beletristika, svom prilogu Anketi o hrvatskoj katoličkoj književnosti piše:

„Svećenik je ognjeni stup. Grad na gori. Svijeća, koja treba svima da svijetli... I nije dosta, da svećenik samo pomaže dobru literaturu, katoličku štampu, književni rad uopće. On mora shvatiti, uživjeti se i s razumijevanjem i interesom pratiti literarno stvaranje modernog doba, a osobito katoličku književnost. On mora u sebi odgojiti literarni ukus, on mora steći zdrav, kritički pogled... Svećenik i štampa. Svećenik i literatura. To su pitanja, koja zasijecaju u pastoralni rad svećenikov baš kao i organizacija i ostalo socijalno prosvjetno djelovanje njegovo.”


Drugi o njemu

  • Fra Paškal Cvekan zapisao je:
„Bio je duhovit, vješt govornik, pjesnički nadaren, vrlo sposoban svećenik i s mnogo kvaliteta ljudskosti [2]
„Njegove religiozne pjesme nadahnute su mu ljubavlju prema Bogu, Kristu i Mariji, protkane i socijalnim motivima.”
  • Msgr. Juraj Batelja je u svojoj knjizi "Mate Paljug - Prorok prigorske vrčeti" napisao:
„U sveukupnom Matijinom stvaralaštvu osjeća se njegov jednostavan, argumentiran i smion govor. Nažalost nadjačali su ga ratni gromovi i prekinula tragična smrt. No, proroci su, prema ljudskom sudu, gotovo uvijek prerano umirali.”


Izvori

  1. 1,0 1,1 1,2 MATO PALJUG Prorok prigorskih vrleti, Blog.hr, pristupljeno 14. svibnja 2015.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 Glas Koncila, broj 19 (2133), 10. svibnja 2015., str.21

Literatura

  • Msgr. Juraj Batelja, Mate Paljug - Prorok prigorske vrleti, Zagreb, 1991.