Matija Čanić
| Matija Čanić | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 1901. |
| Mjesto rođenja | Gospić, Hrvatska |
| Datum smrti | 3. svibnja 1964. |
| Mjesto smrti | Buenos Aires, Argentina |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Titule | Vitez |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | ? - 1918. 1918. - 1941. 1941. - 1945. |
| Čin |  general
|
| Ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Oslobađanje Međimurja |
| Vojska | .svg){kind=small} Austro-ugarska vojska.svg){kind=small} Jugoslavenska vojska .svg){kind=small} Domobranstvo
|
| Rod vojske | Konjaništvo Pješaštvo |
| Zapovijedao | Druga pješačka divizija IV. gorski zdrug |
| Odlikovanja | Red krune kralja Zvonimira |
Matija Čanić (1901. - 3. svibnja 1964.), hrvatski vojni časnik, general Domobranstva Nezavisne Države Hrvatske.
Životopis
Služio je u austrougarskoj i jugoslavenskoj vojsci. U Hrvatsko domobranstvo primljen 1941. u činu konjičkog pukovnika; postavljen na čelo Vojnog stožera u Sarajevu, a poslije je zapovjednik 2. pješačke divizije (od listopada do prosinca 1942.), 369. pješačke divizije (od prosinca 1942. do siječnja 1943.), 1. pješačke divizije (od siječnja do veljače 1943.) i gorskog zdruga (od veljače do listopada 1943.). U kolovozu 1943. promaknut je u čin generala. Od listopada 1943. zapovjednik II. zbornog područja u Slavonskom Brodu.
U veljači 1944. postavljen je za zapovjednika oružanih snaga NDH, a na samom kraju kolovoza, nakon smjenjivanja Ante Vokića razriješen je dužnosti i stavljen na raspolaganje MINORS-u.
U travnju 1944. zajedno s Antom Vokićem posjetio je njemačko vrhovno zapovjedništvo (feldmaršala Wilhelma Keitela). Nakon sloma NDH povlači se Austriju, zatim u Italiju, gdje je u Rimu vodio brigu o radu javne kuhinje koja je hranila više tisuća hrvatskih izbjeglica.
Savezničke vojne vlasti su ga uhićivale više puta kako bi ga izručile komunističkoj Jugoslaviji. Uspio je izbjeći izručenje te emigrirao u Argentinu.