Martin Sentić
Don Martin Sentić (Gradac (Neum, BiH), 24. srpnja 1932. - Dubrovnik, 24. rujna 2018.), hrvatski katolički svećenik iz Bosne i Hercegovine. Bio je svećenik Dubrovačke biskupije. Borio se za ljudska prava. Zalagao se za čovjeka, a ljudska prava temeljio je na vrijednostima evanđelja. Utemeljitelj jurahominizma.[1][2][3]
Životopis
Rodio se 1932. u Gradcu kod Neuma, od roditelja pokojnih Vida i Anice Begušić. Gimnaziju je završio u Dubrovniku, a teologiju u Splitu i Zagrebu. 29. lipnja 1959. godine. Službovao je u Vitaljini, Pločicama (Konavle), Čari i Zatonu. Gotovo trideset godina službovao u Njemačkoj u Ingolstadtu u Hrvatskoj katoličkoj misiji. I dok je boravio u Njemačkoj, rado je novčano pomagao biskupiju iz koje je potekao, darujući za nova svećenička zvanja koliko je mogao. Iz Njemačke se vratio nakon odlaska u mirovinu 1998. godine. Poslije umirovljenja vratio se u Hrvatsku i živio u Dubrovniku sve do smrti. Zlatnu misu proslavio je godine 2009. [2]
Preživio je strahote i glad u Drugome svjetskom ratu i poraću. Nakon desetljeća dušobrižništva među hrvatskim i ne samo hrvatskim ekonomskim i političkim emigrantima, upoznao je vrlo dobro patnje osoba kojima je oduzeto pravo na dostojanstven i ravnopravan život u domovini i na istinsku slobodu misli i djelovanja. Osjetio je ljudi 20. stoljeća prouzročene zločinačkim djelovanjem totalitarnih i autoritarnih režima. Zbog tolikih patnja nevinih nastaje kriza vjere i don Martin je tražio odgovore na ova stanja. Zaključio je da je upravo sloboda pojedinca temelj čovjekove prirode i svakog zakona, pa stoga ne može niti smije biti utopija. Jer usprkos najkrvavijem stoljeću u ljudskoj povijesti, 20. stoljeće iznjedrilo je i najveće dosege čovječanstva u brizi za slobodu i prava čovjeka. Od 4. srpnja 1964. bavi se pravima čovjeka, dok je bio župnik u Vitaljini i Pločicama (Konavle). [4] Od tad se cijelog života angažirao i skrbio oko prava i dužnosti svakoga čovjeka. Dotični nauk nazvao je univerzalnim jurahominizmom (čovjekopravlje), utemeljenom na Evanđelju Isusa Krista te Povelji i Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka.[1] U pastoralnoj konstituciji Gaudium et spes je uz uz proučavanje međunarodnih konvencija, pronašao nadahnuće za svoj jurahominizam.[2] Sveučilišni profesor i borac za ljudska prava dr. Zdravko Bazdan je don Martinov jurahominizam uvrstio u svoju knjigu u svi su Bazdanovi studenti upoznati sa svjetonazorom univerzalnog jurahominizma utemeljenog na Povelji o pravima čovjeka UN-a, Evanđelju Isusa Krista i na Općoj deklaraciji UN-a o pravima čovjeka.[2] Govorio je o dvije Biblije: Bibliji naravnoga moralnog zakona koja govori čovjeku da čini dobro i izbjegava zlo, te objavljenoj Bibliji s objavljenim moralnim zakonom po Mojsiju i Isusu Kristu. Proučavao i dokumente Drugoga vatikanskog sabora posebice pastoralnu konstituciju „Gaudium et spes“ (Radost i nada).[2] Umro je u Dubrovniku u Svećeničkom domu 24. rujna 2018. godine.[3] Pokopan je 25. rujna 2018. u rodnom Gradcu u Hercegovini. Misu zadušnicu predvodio je mostarski biskup Ratko Perić, a propovijedao dubrovački biskup Mate Uzinić. Obred pokopa vodio je župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije don Nedjeljko Krešić. [1][2]
Priznanja
Dobitnik je mnogih domaćih i međunarodnih priznanja za rad oko ljudskih prava. Triput je bio nominiran Nobelovu nagradu za mir. HHO mu je 2003. godine dodijelio priznanje za promicanje međuvjerskog dijaloga. Prvi predsjednik Republike Hrvatske dr Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom hrvatskog pletera.[1][2]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Hrvatski katolički radio Vijesti iz Crkve: Domaće: Pokopan don Martin Sentić, 26. rujna 2018. (pristupljeno 10. listopada 2018.)
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 IKA U rodnom Gradcu pokopan utemeljitelj jurahominizma don Martin Sentić 26. rujna 2018. (pristupljeno 10. listopada 2018.)
- ↑ 3,0 3,1 Hrvatska matica iseljenika (www.croexpress.eu): Preminuo don Martin Sentić, 27. rujna 2018. (pristupljeno 10. listopada 2018.)
- ↑ Portal Oko Tomislav Franušić: Don Martin Sentić – svećenik Dubrovačke biskupije, samozatajni promicatelj prava čovjeka, 10. travnja 2014. (pristupljeno 10. listopada 2018.)