Mario Boljat
| Mario Boljat | ||
|---|---|---|
| Osobni podatci | ||
| Puno ime | Mario Boljat | |
| Rođenje | 31. kolovoza 1951. | |
| Smrt | 1. siječnja 2024. | |
| Trenutačni klub | u mirovini | |
| Položaj | branič | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1969. - 1979. 1979. - 1980. |
HNK Hajduk Split FC Schalke 04 |
207 (6) 9 (2) |
| Reprezentativna karijera | ||
| 1977. - 1978. | .svg){kind=small} Jugoslavija
|
5 (0) |
| Bilješke | ||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Mario Boljat (Split, 31. kolovoza 1951. — 1. siječnja 2024.) je bivši hrvatski nogometaš. Poznat kao "zlatni pričuvni igrač", jer je mogao igrati na svim pozicijama, od desnog braniča do lijevog krila. Bio je pravi trinaesti igrač u momčadi, igrač zadaće. Često je čuvao najbolje protivničke igrače. Sudionik obrane Hrvatske od početka velikosrpske agresije na Hrvatsku. Aktivno se priključio 8. kolovoza 1991. godine. U vojsci je bio obnašao i dužnost pomoćnika ravnatelja u Institutu pomorske medicine pri Hrvatskoj ratnoj mornarici.[1]
Karijera
Nogometom trenira od pionirske dobi. U pionirskim kategorijama bio je vratar u RNK Splitu. Potom je prešao u Hajduk u kojem je bio 19 godina. s juniorima Hajduka je osvojio dva prvenstva i dva kupa. U prvoj momčadi igrao je deset godina od 1969. do 1979. godine. Sa seniorskom momčadi osvojio je četiri titule prvaka Jugoslavije u sezonama 1970./71., 1973./74., 1974./75. i 1978./79. i pet kupova 1972., 1973. i 1974. godine i u sezonama 1975./76. i 1976./77. Po pravilu je bio na kraju sezone bio među igračima s najviše odigranih utakmica, više od pojedinih igrača iz startne postave. Trener Ivić uvodio ga je kao zamjenu bez obzira na to koji je igrač zamijenjen ili nije mogao igrati.[1] Boljat je bio toliko bitan igrač u momčadi da se odlučilo da kad se snima zajednička fotografija momčadi, da na njoj bude uz vratara i trenera, i dvanaest, umjesto klasičnih jedanaest igrača.[2]
Poslije kratko igra za njemački FC Schalke 04.[1] Za Schalke je igrao samo devet puta i uspio je zabiti dva puta.
Od aktivne igračke karijere oprostio se vrlo rano, u 28. godini života. Nije imao ni trenerske ni direktorske ni upravne ambicije. Ipak, kad se htio vratiti u Hajduka pojedinci mu nisu dali.[1]
Za jugoslavensku reprezentaciju nastupio je u pet utakmica (3 prijateljske i 2 kvalifikacijske).
- Statistika u Hajduku [3]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 207 | 6 |
| Kup | 21 | 1 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 29 | 0 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 257 | 7
|
| Prijateljske | 168 | 15 |
| Sveukupno | 425 | 22 |
Na prvu službenu utakmicu ulazi kao zamjena Jurici Jerkoviću 26. listopada 1969 u Splitu protiv Zagreba, koja je završila rezultatom 5:0 za Hajduk. Dva gola dao je Nadoveza, a ostala 3 Jerković, Vardić i Pavlica.
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Klub: Preminuo Mario Boljat. Hajduk.hr. 1. siječnja 2024. Pristupljeno 10. siječnja 2024.
- ↑ Blaž Duplančić: FOTO: Znate li zašto je na ovom veličanstvenom muralu u Ivićevoj momčadi 12 igrača?. Dalmatinski portal. 1. siječnja 2024. Pristupljeno 10. siječnja 2024.
- ↑ Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka