Don Marin Mandić (Zakučac (Omiš), 12. kolovoza 1926. - Meksiko, 7. ožujka 2011.), hrvatski rimokatolički svećenik, redovnik salezijanac, spisatelj, misionar[1]
Životopis
Rođen je u Zakučcu (Omiš) 12. kolovoza 1926. godine. Maturirao je 1947. godine na Klasičnoj gimnaziji u Splitu. U Salezijansku družbu stupio je 1938. godine na Knežiji, a nakon novicijata u Sloveniji (Škrljevo) položio je 1944. godine prve redovničke zavjete. Bogosloviju je prve dvije godine studirao u Ljubljani, a nastavio i završio u Zagrebu. Za svećenika je zaređen 1953. Godine 1972. u Zagrebu je završio filozofski fakultet. Bio je odgojitelj u Biskupskom sjemeništu u Zadru, trinaest godina odgojitelj i profesor salezijanskih sjemeništaraca u Križevcima i Rijeci, župnik i kapelan po raznim mjestima u Hrvatskoj, a u Podsusedu od 1960 do 1963, i Njemačkoj. Držao je duhovne vježbe u Hrvatskoj i Sloveniji te pučke misije u Hrvatskoj i Srbiji. U vrijeme rata u Bosni i Hercegovini od 1991. do 1995. godine bio je duhovnik sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Bosanskom Aleksandrovcu kod Banje Luke. Spoznavši da ga Bog zove na savršeniji način života pošao je na vrlo zahtjevnu službu misionara u daleki Meksiko, gdje je godinama po zabitim planinskim selima obilazio svoje siromašne, ali pobožne župljane, tješio ih, hrabrio, dijelio sakramente i bio sretan. Preko dvadeset godina bio je misionar u plemenu Mixesu na jugu Meksika. Bavio se spisateljskim radom, te je u vlastitoj nakladi izdao desetak knjiga, a u raznim časopisima i glasilima objavljivao članke, osvrte i rasprave. Umro je 7. ožujka 2011. u Meksiku u 85. godini života, 67. redovničkih zavjeta i 58. svećeništva. Pokopan je 9. ožujka u mjestu Tlahuitoltepecu, Mixe, Oaxaca - Meksiko među onima na koje je želio istrošiti sav svoj život “na hvalu slave Božje milosti” (Ef 1,6), a sveta misa zadušnica bila je 10. ožujka 2011. u crkvi Marije Pomoćnice Kršćana - Kman, Split.[1]