Toggle menu
244 tis.
67
18
623,7 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Marianne Brandt (alt)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Za druga značenja, pogledajte Marianne Brandt.
Marianne Brandt
Marianne Brandt između 1880. i 1890. godine
Ime u rodnom listuMarie Bischof
Rođen/aBeč, 12. rujna 1842.
Umro/umrlaBeč, 9. srpnja 1921.
Žanr/oviozbiljna glazba, opera
Zanimanjeoperna pjevačica, alt
Djelatno razdoblje1867. do 1905.


Marianne Brandt (Beč, 12. rujna 1842. – Beč, 9. srpnja 1921.), austrijska operna pjevačica, alt.

Životopis

Marianne Brandt (rođ. Marie Bischof) školovala se na Konzervatoriju u rodnome Beču i kasnije u Baden-Badenu kod Pauline Viardot. Debitirala je 4. siječnja 1867. u Olomoucu ulogom Rachel u operi Židovka (La Juive) Fromentala Halévya. Od 1868. pa sve do 1886. bila je angažirana kao stalna članica Državne opere u Berlinu (Staatsoper Unter den Linden). Istodobno je i često gostovala u Londonu i Beču, a 1884. godine bila je pozvana i u njujoršku operu Metropolitan, gdje je tijekom svoje uspješne karijere nastupila čak 160 puta i otpjevala 18 opernih uloga. Gostovala je u brojnim opernim kućama diljem Europe: u Rotterdamu, Münchenu, Mannheimu, Kasselu, Stuttgartu, Karlsruheu, Frankfurtu na Majni, Hamburgu, Baselu, Grazu, Brnu i Rigi. Pjevala je i u trima zapaženim berlinskim opernim praizvedbama: Hermione Maxa Brucha (1872.), Makabejci Antona Rubinsteina (1875.) te Ekkehard Johanna Josepha Aberta (1878.). Bila je vrlo cijenjena zbog svojih interpretacija opernih uloga iz pera Richarda Wagnera, ali i zbog iznimnoga raspona glasa, koji joj je omogućavao pjevanje čak i sopranskih uloga.

1890. godine vratila se u svoj rodni grad, gdje je podučavala solopjevanje i povremeno koncertirala. Jedna od njezinih učenica u Beču bila je i mezzosopranistica Edyth Walker.

Sačuvane snimke

Glas Marianne Brandt na tri je fonografska cilindra 11. rujna 1905. u Beču zabilježila tvrtka »Artistikal Rekord« (te snimke je kasnije na gramofonskim pločama objavila i izdavačka tvrtka Pathé). Danas na digitalnom nosaču zvuka »The Harold Wayne Collection, Vol. 6 (1902-1907)« (Symposium Records, CD SYMP 1085) možemo čuti dvije njezine izvedbe: Napitnicu iz 2. čina Donizettieve opere Lucrezia Borgia i ariju Ach, mein Sohn, Segen dir! iz 2. čina Meyerbeerove opere Prorok.

Povezani članci

Vanjske poveznice