Toggle menu
309,3 tis.
63
18
533,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Manuelinski stil

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Toranj Belém u Lisabonu je najreprezentativniji primjer manuelinskog stila i nacionalni simbol pomorske portugalske države.
Hijeronimitski samostan u Lisabonu
Unutrašnjost Hijeronimitskog samostana u Lisabonu

Manuelinski stil ili kasnogotički portugalski stil je kompozitni stil arhitektonske ornamentacije iz prve polovice 16. stoljeća (oko 1490.-1520.) u kojem su raskošno korišteni pomorski motivi, prizori velikih zemljopisnih otkrića i njihovi simboli. Naziv je dobio po portugalskom kralju Manuelu I. Portugalskom (1495.-1521.), za čije se vladavine javlja. Prvi put je spomenuo vizkont Porta Segura, Francisco Adolfo de Varnhagen, 1842. godine u opisu Hijeronimitskog samostana u Lisabonu u svojoj knjizi "Noticia historica e descriptiva do Mosteiro de Belem, com um glossario de varios termos respectivos principalmente a architectura gothica".

Ovaj inovativni stil je sinteza svih kasnogotičkih utjecaja, od španjolskog pleterskog stila, talijanske Fiorite (cvjetne gotike) i flamanskih elemenata. Na taj način obilježeva prijelaz iz kasne gotike u renesansu.

Gradnja crkava i samostana u manuelinskom stilu je sponzorirana portugalskom zaradom koja je počivala na trgovini začina iz Afrike i Indije. Zbog toga je ukrašavanje portugalskih građevina (crkava, samostana, palača i dvoraca) istočnjačkim i indijskim ornamentima, te utjecajem istočnjačkih oblika u kiparstvu i slikarstvu, ali i primijenjenim umjentostima, simboliziralo njihovu povezanost s prekooceanskom trgovinom i pomorskom moći portugala, te je postao izraz nacionalnog ponosa.

Odlike

Česti manuelinski motivi su:

  • Brodski elementi poput obručaste sfere (koja se koristila u navigaciji, ali i simbol svemira), sidra, konopci (često su stupovi oblikovani poput uvrnutih brodskih konopaca) i kabeli i sl.
  • Morski elementi kao što su školjke, biseri i morska trava.
  • Biljni motivi kao grane lovora, hrastvovo lišće, češeri, maka, klipovi kukuruza i sl.
  • Kršćanski simboli kao križ Kristovog reda koji je odigrao ključnu ulogu u financiranju pomorskih istraživanja.
  • Simboli otkrivenih zemalja, kao npr. islamski filigranski ukrasi na Samostanu Batalha koji su donešeni iz Indije. A često se u građevinama koriste islamski lukovi od tri polukruga, osmerokutni kapiteli, kupaste filijale i ukrašavanje portala nišama s kanopusima (krovićima iznad trijemova).

Predstavnici

Neki od slavnih manuelinskih umjentika su[1]:

Izvori

  1. Manuelinski arhitekti (engl.) en.wikipedia
  • J. Turner, Grove Dictionary of Art, MacMillan Publishers Ltd., 1996.; ISBN 0-19-517068-7
  • The Rough Guide to Portugal, ožujak 2005., 11th edition- ISBN 1-84353-438-X
  • Robert C. Smith, The Art Of Portugal 1500-1800; Weidenfeld & Nicolson, London, 1968. ISBN 0-297-76096-3