Mandica Dulčić
Prof. Mandica Dulčić (u. 1990.)[1], hrvatska pjesnikinja. Djelovala u emigraciji.
Pad hrvatske države, saveznice Osovinskog režima dočekala je kao sveučilištarka. Sa svojom je skupinom napustila Zagreb. Skupinu su činile Anka Rukavina, Ama Ajzenhauer, Šonja Asić, Edita Benda, Dragica Brzica, Slavica Brzica, Ksenija Buljević, Kaja Cepak, Ljerka Cvek, Zlata Dukarić, Mandica Dulčić, Margita Dulčić, Ivanka Fabijanić, Senja Grubišić, Ivana Hanjski, Eda Hedl, Ljubica Horvat, Zdravka Majer, Mada Hunjet, Desa Kaštelan, Neda Kaštelan, Smiljka Kaštelan, Nevenka Kindy, Ružica Knežević, Zdenka Kolaković, Dragica Lasta, Ljiljana Lepeš, Mirjana Lepeš, Neda Madirazza, Mira Malenica, Vlasta Malenica, Marija Mandarić, Zorka Mandarić, Olga Maksić, Ankica Matković, Maja Miletić, Beba Mioč, Mira Pađen, Zdenka Palić, Zlata Palić, Virginija Pilipić, Mara Podnar, Đurđa Poldrugač, Slavica Pović, Kruna Radić, Nada Rehak, Anka Rukavina, Olga Slunjski, Mica Stanišić, Ines Sušec, Katica Šeparović, Nada Šetinc, Zdenka Šetinc, Angela Šikić, Marijana Šikić, Fina Tomljenović, Ružica Tomljenović, Božena Votoubal, Blaža Vrtarić, Mila Vučevac, Olga Wagner, Marica Zoranić i Ivanka Živko te kolege iz pratnje Ante Fulgozi, Nikola Jerbić, Nenad Plivelić i Milovan Šarić. Pri povlačenju ih je na jednom mjestu dočekala paljba sovjetske Crvene armije, partizana i konvertiranih četnika. Spasilo ih je što su naišle na hrvatske vojnike koji su im pomogli u teškom maršu kroz šumu. Drugom prilikom zaštitili su ih engleski vojnici pred indoktriniranim vojnicima jugoslavenske vojske. Na blagdan Duhova, 20. svibnja kolonom iz Kruppendorfa krenule su na dvomjesečni put prema Italiji. U Fermo je njena skupina stigla 10. srpnja. Boravila u hrvatskom izbjegličkom logoru u Fermu, u kojem se njena skupina duže zadržala.[2] Na logorskoj je pozornici izvela dramu Duška Ševerdije i Zvonimira Fržopa Hrvatska kruna, kojoj su na logorskoj pozornici bili izvođački nositelji ona i prof. Zoričić.[3] Poslije je njena skupina bila u ženskom samostanu Grottaferrati, zaslugom rektora Hrvatskog sveučilišta dr. Stjepana Horvata, prof. Dušana Žanka te predsjednika Hrvatskoga crvenog križa dr. Jurja Reboka i generalnog definitora Franjevačkog reda u Rimu fra Dominika Mandića.[2]
Pjesme je u objavila u Hrvatskoj reviji.[4][5][6][7]
Zastupljena u antologiji Cvrčak u boriku : poezija i proza, prireditelja Ante Selaka.[8] Zastupljena pjesmama Pisniku / Viktoru Vidi / Moje more / Kako ćemo napisati tugu?: Iz majčina pisma na str. 293-295.[9]
Izvori
- ↑ Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Blažeković, Milan. Smrt prof. Mandice Dulčić. // Hrvatska revija. 40 (1990) 4. Nekrolozi
- ↑ 2,0 2,1 U čast jednoga sjajnog nacionalističkog naraštaja: intervju s gospođom Ankom Rukavina, razgovarala: prof. Maja Runje, Zdrug udruga hrvatskih političkih uznika Republike Hrvatske i inozemstva. 12. kolovoza 2008. Pristupljeno 19. kolovoza 2016.
- ↑ Severdija, Duško, Hrvatski svjetski kongres, 8. studenoga 2013.
- ↑ Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Meju one moje karvi ... i mojega sarca ... : Vroćanje; Ni istina; Kvodar; Gredu u Ameriku. // Hrvatska revija. 33 (1983) 3. Pjesme
- ↑ Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Kako ćemo napisati tugu? Moja kuća; Mjesec; Iz majčina pisma; Jesen. // Hrvatska revija. 37 (1987) 4. Pjesme
- ↑ Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Pisniku. // Hrvatska revija. 33 (1983) 1. Pjesme
- ↑ Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Spominjonje iz ditinjstvo : Moje seló; 21. lipnja; Sveto šetemona; Moja nona; Stroh. // Hrvatska revija. 36 (1986) 2. Pjesm
- ↑ Cvrčak u boriku : poezija i proza, nakladnički niz Hrvatska revija u egzilu : 1951-1990. Izabrani radovi ; 4, Zagreb : Školske novine, 1996., ISBN 953-160-106-2
- ↑ [1](neaktivna poveznica)
Vanjske poveznice
- Bibliografija Hrvatske revije. LZMK Autori i suradnici - Hrvatska revija. Dulčić, Mandica
- Sveučilište u Hannoveru Mandica Dulčić, Slavoljub Kantoci: Vergili Aeneidos libri noni argumentum, 1937
- 60 hrv. emigrantskih pisaca, fra Šimun Šito Ćorić
- Studia croatica. Año XLIII, Buenos Aires, 2002, N° 144. Anexo 1. El listado de las universitarias croatas] "Esta es la nómina de las estudiantes universitarias que juntamente con otras mujeres, esposas y viudas de combatientes croatas, se retiraban como grupo desde Croacia en mayo de 1945 cuando estaba por terminar la guerra. "