Najpoznatija opereta u tri čina hrvatskog skladatelja Ive Tijardovića. Praizvedba je bila 14. siječnja 1926. godine u Splitu.
Sadržaj operete
Prvi čin događa se u na obali, pred početak prvog svjetskog rata, drugi u Quimpervilleu, malom mjestu pokraj Marseillea, pred kraj rata, a treći u Splitu, nakon rata, u stanu prijeteljice Male Floramye.
Radnja
Prvi čin
Karnevalska noć. Splitska obala je ukrašena lampionima, cvijećem, a u gomili svijeta student Mirko traži svoju Floramye. Trojica splitskih kavalira poodmakle dobi, također su u gradu i postaju predmetom zabave splitskih mladića. Ovaj put okomljuju se na Šjor Bepa Pegulu i njegove zavodničke slonosti. Na rivu stiže i Floramye.. Taj "najlipši splitski cvit" iz kuće se iskrao mimo majčine volje i uzvraća ljubav Mirku. Tu je, naravno, i redarstveni organ, strogi čuvar "morala i reda". "U ime koraka tri zakona natrag!" – naredbe su kojima uveseljava prisutne, dok maškare zadirkuju i tog predstavnika javnog reda. Šjora Petronila, ljuta što je kćer nije poslušala, stiže na rivu i zatiče Floramye u plesu sa šjor Danom i šjor Filom. Floramye bježi pred zajapurenom majkom, dok je Dane i File nastoje umiriti. Približava se izbor kraljice – najuzbudljiviji dio karnevala. Pobjeđuje naravno Floramye, a za svoga kralja ona bira Mirka. Istovremeno mangupi poručuju šjor Bepu da mu Floramye zakazuje ljubavni sastanak. Bepo s velikim buketom cvijeća žuri na randevu, ali u loš čas. Umjesto Floramye koja je sa svojim Mirkom, na sastanak mu stiže šjora Petronila. I ona je čula da netko ima randevu s njenom kćerkom. Šjor Bepo opet izvlači kraći kraj: dobiva po glavi od šjora Petronile, koja još i traži od redara da uhapsi Bepa zbog zavođenja maloljetnice.
Drugi čin
Quimperville, malo mjesto pokraj Marseillea. Floramye je u ratnim godinama napustila Split i sada radi kao bolničarka u vojnoj bolnici u Quimpevilleu. U ratu je izgubila svaki trag svih roditelja. Promijenila je i ime, pa se sada zove Suzette. No prije toga je u Parizu radila kao plesačica u kabaretu. U vojnu bolnicu treba doći poručnik Petar Petrović, junak kote 212. Svi se pripremaju za doček slavnog junaka. Slučajno se u Marseilleu našao i šjor Bepo Pegula koji je tamo upoznao englesku bolničarku Miss Evelin Beauty-Flower. Ona ga poziva na doček u vojnu bolnicu. On prihvaća i za tu priliku oblači generalsku uniformu što izazove zabunu: svi pomisle da je on junak kote 212. Kada napokon stigne poručnik Petrović Suzette u njemu prepoznaje svoga Mirka, ali ne želi da Mirko nju prepozna jer se boji da će mu biti mrsko što je radila kao plesačica. Ali ljubav oprašta sve.
Treći čin
Split, neposredno nakon završetka prvog svjetskog rata. Šjor Bepo Pegula se hvali svojim ljubavnim avanturama i vojnim podvizima. Ali kada u Split stignu Mirko i Floramye njegove priče o vojnim uspjesima padaju u vodu, a kada stigne Miss Eveline i ljubavne avanture postaju očigledne. Eveline nikako nije engleska princeza nevjerojatne ljepote. I tako u smijehu, pjesmi, ljubavnim sretnim završetkom završava priča Male Floramye, splitske ljubimice i "najlipšeg spliskog cvita".
Poznati glumci i uloge koje su glumili
Poznati glumci i uloge koje su glumili u Maloj Floramye:[1]
- Boris Dvornik, Tonči Banov - šjor Bepo
- Albin Kokeza, Vinko Maroević - šjor File
- Vinko Varvodić, Trpimir Jurkić - šjor Dane
- Miljenko Štambuk - redatelj i koreograf
- Marina Jajić, Antonela Malis - Mala Floramye
- Maria Boga Verdes - Miss Evelin Beauty-Flower (Misili-Bisili)
- - šjora Petronila
- - Tonkica
- - Marica
- - Mirko
- - Zvone
- - Marinko
- - Almette
- - Redar
- - šjor Felicio
- - Američki novinar
- - Picaferaj
- Ilija Zovko - marquis Armand de Guimperville
Izvori
- ↑ Jasmina Parić i Siniša Vuković: Glazbene sličice bez arome, Slobodna Dalmacija, 7. svibnja 2001.