Makedonska pravoslavna Crkva – Ohridska arhiepiskopija
Makedonska pravoslavna Crkva – Ohridska arhiepiskopija ili Makedonska pravoslavna Crkva (MPC-OA, MPC; mak. Македонска православна црква – Охридска архиепископија ili Македонска православна црква), je kanonski nepriznata Crkva koja nije u jedinstvu sa drugim pravoslavnim Crkvama sa sjedištem u Sjeverna Makedoniji. Samostalnost (kao autonomna Crkva) od Srpske pravoslavne crkve dobila je 1959. godine pod prisilom komunističkih vlasti.[1] Nakon što je SPC odbila dati suglasnost za potpunu uspostavu autokefalnosti MPC, ona se ipak odlučila osamostaliti od SPC, te je 1967. na Ohridu MPC jednostrano proglasila svoju autokefalnost.[1]
Povijest
Nakon što je 1018. godine sebi podvrgnuo područje Prvog Bugarskog Carstva, Bizant je osnovao Bugarsku Themu sa sjedištem u Skopju; za tu upravnu jedinicu koja je obuhvaćala čitavu današnju Makedoniju, jugoistočni dio današnje Srbije i zapadni dio današnje Bugarske ospostavljena je odmah 1019. arhiepiskopija sa sjedištem u gradu Ohridu. Osnivanje Ohridske arhiepiskopije je bio dio nastojanja da se organizira mirno vladanje tim područjem, u sklopu kojega nastojanja je slavensko plemstvo i svećenstvo nastavilo obnašati svoje socijalne funkcije koje je obnašalo pod Bugarskim carstvom, samo sada u sklopu Bizanta. Ohridska arhiepiskopija je bila autokefalna, tj. birala je svoje crkveno vodstvo bez sudjelovanja (grčke) Carigradske patrijaršije i Trnovske (slavenske, tj. bugarske) patrijaršije.
Nakon što je Bizant oslabio, novo Srpsko carstvo je obuhvatilo i područja Ohridske arhiepiskopije, ali je ona sačuvala svoju autonomiju i nije bila podvrgnuta Pećkoj (srpskoj) patrijaršiji. Nakon što je područjem Sjeverna makedonije ovladalo Osmansko carstvo, Ohridska arhiepiskopija je nastavila postojati.
Godine 1767. turske su državne vlasti na zahtjeve Carigradskog patrijarha Samuila odredile da se ima ukinuti Ohridsku Arhiepiskopiju, te podvrgnuti njenu 31 dijacezu izravno vlasti Carigradske (grčke) patrijaršije.[2]
Godine 1870. turske su vlasti odobrile uspostavu bugarske (slavenske) pravoslavne Crkve na svojem teritoriju, koja će biti neovisna od grčke crkve. Nakon što su bugarski pravoslavci 1872. godine proglasili – bez kanonske suglasnosti Carigradskog patrijarha – osnivanje Bugarskog egzarhata, Godine 1874. provedene su na području Sjeverne Makedonije opsežne ankete pravoslavnih vjernika, koji su najvećim dijelom podržali pridruživanje Bugarskom egzarhatu – makar je u to vrijeme već bilo dobro poznato protivljenje grčke crkve, koja je sa strogošću ukazala da nije dala kanonsko odobrenje za proglašenje Egzarhata, te je one koji ga podržavaju proglasila šizmaticima. Godine 1872. uspostavljena je Ohridska arhiepiskopija, a Nataniel Ohridski je rukopoložen za prvog bugarskog metropolitu u toj novoj crkvenoj jedinici.
Nakon što je u Balkanskim ratovima 1912. i 1913. godine (između ostalih) područje današnje Sjeverne Makedonije prešlo iz vlasti Osmanskog Carstva pod vlast Kraljevine Srbije, Pećka patrijaršija je sebi pripojila Ohridsku arhiepiskopiju, a šest episkopa koji su vodili eparhije Bugarskog egzarhata na području koje je zauzela Srbija bili su protjerani; dovedeni su i svećenici iz Srbije, kao dio kampanje posrbljivanja koja je u Makedoniji grubo provođena sve do Drugog svjetskog rata.[3]
S uspostavom Socijalističke Republike Makedonije, težnja je bila da Makedonci kao zaseban narod imaju i svoju nacionalnu pravoslavnu Crkvu. Takvu težnju su poduprle i državne vlasti SFRJ.[4] Dugi pregovori sa Srpskom pravoslavnom Crkvom su prekinuti 1967. godine, kada je jednostrano proglašena autokefalnost Makedonske pravoslavne Crkve.
Ustroj Makedonske pravoslavne Crkve – Ohridske arhiepiskopije
MPC ima 8 dijaceza u Republici Sjeverni Makedoniji: Skopsku, Tetovsko-Gostivarsku, Komanovsko-Osogovsku, Debarsko-Kičevsku, Prespansko-Pelagonsku, Strumičku, Bregalničku i Povardarje. Sve dijaceze vode episkopi s naslovom metropolite.
Izvan Makedonije, ima MPC Američko-Kanadsku dijecezu, Europsku dijacezu, Australsko-Novozelandsku dijacezu (sa sjedištem u Melbourneu) i Australsko-Sidneysku dijacezu (sa sjedištem u Sidneyu).
U Obrazloženju odluke o autokefalnosti donijete u Skopju u srpnju 1967. godine, Sjeverna Makedonska pravoslavna Crkva kao administrativni dio jedne, svete, saborne i apostolske crkve, čuvati će Sveto pismo, Sveto predanje, apostolska Pravila i propise vaseljenskih i pomjesnih sabora i rukovodit će u skladu s njima i Ustavom Sjeverne Makedonske pravoslavne Crkve.
Odnosi s drugim pravoslavnim Crkvama
Srpska pravoslavna Crkva smatra da MPC treba biti u kanonskom jedinstvu sa SPC, pa srpske vlasti i crkva kao legalnu u Sjeverni Makedoniji priznaju samo Pravoslavnu ohridsku arhiepiskopiju pod vodstvom episkopa Jovana (Vraniškovskog). U SPC su 2018. godine s negodovanjem primljena zalaganja ekumenskog patrijarha Bartolomeja, koja se nastavlja na slična zalaganja Svete Stolice, da se MPC kanonski prizna u red autokefalnih pravoslavnih crkava.[5]
Krajem 2017. godine je Bugarska pravoslavna Crkva prihvatila zahtjev MPC da joj bude "majčinska" Crkva.[6] Pokroviteljstvo BPC nad MPC iziziva u Srbiji negodovanja.[7]
Sjeverna Makedonska javnost, u velikom broju, smatra da je stav SPC izravno negiranje Sjeverne makedonske državnosti i samostalnosti. Isto tako, postoji mišljenje da je za današnji stav SPC u odnosu na MPC (u vrijeme kada Srbija ne pokazuje više težnju da sebi podvrgne Sjevernu Makedoniju) veliki utjecaj izvršila Grčka pravoslavna Crkva, koja zajedno s grčkom državom smatra da samo Grci imaju pravo koristiti ime "Sjeverna Makedonija" i "Makedonci" – pa stoga ne prihvaćaju ni korištenje imena "Sjeverna Makedonska pravoslavna Crkva".[8]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 http://www.mpc.org.mk/English/MPC/history-mpc.asp
- ↑ MIA (31. listopad 2012.). "How was the Archidiocese of Ohrid abolished in 1767?" (engl.). MIA. https://www.mia.mk/en/Inside/RenderSingleNews/324/131870083 Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
- ↑ Nada Boskovska (27. travnja 2017). "Yugoslavia and Macedonia Before Tito: Between Repression and Integration" (engl.). I.B.Tauris,. https://books.google.hr/books?id=WucqDwAAQBAJ&pg=PT457&lpg=PT457&dq=makedonija+ju%C5%BEna+srbija&source=bl&ots=ZkkaIWjfNB&sig=8_K-Ly-1dy80m6DIqJ2H5p_IueY&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjhnrvus87cAhWB16QKHQNzB-w4ChDoATADegQIBxAB#v=snippet&q=priests&f=false Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
- ↑ Veljko Đurić Mišina (2. listopad 2010.). "Jedan prilog shvatanju problema autokefalnosti Sjeverne Makedonske pravoslavne crkve 1967" (srpski). Nova srpska politička misao. http://www.nspm.rs/crkva-i-politika/jedan-prilog-shvatanju-problema-autokefalnosti-makedonske-pravoslavne-crkve-1967.html?alphabet=l Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
- ↑ Jelena Čalija (19. lipnja 2018.). "Autokefalnost „makedonske” i „ukrajinske” crkve bila bi velika greška" (srpski). Politika. http://www.politika.rs/sr/clanak/405824/Autokefalnost-makedonske-i-ukrajinske-crkve-bila-bi-velika-greska Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
- ↑ M. Stančić (27. studeni 2017.). ""ODREKLI" SE SPC: Bugarska patrijašija prihvata „majčinstvo“ za makedonsku crkvu" (srpski). Večernje novosti. http://www.novosti.rs/vesti/planeta.300.html:698134-ODREKLI-SE-SPC-Bugarska-patrijasija-prihvata-majcinstvo-za-makedonsku-crkvu Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
- ↑ "Nož u leđa Srbiji na Veliku subotu! Nepriznata Makedonska pravoslavna crkva od Bugara dobila blagodatni oganj" (srpski). Srbija danas. 7. travnja 2018.. https://www.srbijadanas.com/vesti/drustvo/noz-u-leda-srbiji-na-veliku-subotu-nepriznata-makedonska-pravoslavna-crkva-od-bugara-dobila-2018-04-07 Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
- ↑ Chris Harris (last updated: 17/06/2018). "Explained: the controversial name dispute between Greece and FYR Macedonia" (engl.). Euronews.com. http://www.euronews.com/2018/06/17/explained-the-controversial-name-dispute-between-greece-and-fyr-macedonia Pristupljeno 2. kolovoza 2018.
Vanjske poveznice
- Službene web stranice Makedonske pravoslavne Crkve
- Katolici.org Pravoslavna liturgija u Katoličkoj Crkvi
| ||||||||||||||||||||||
