Majuskula (lat. literae maiusculae = velika slova) je nastariji tip grčkog i latinskog pisma gdje su sva slova iste veličine (za razliku od minuskule, gdje u slobodnijem duktusu, pojedina slova prelaze iznad i ispod dvocrtnog sistema). Majuskula je bila latinska kapitala (kvadratna i rustična 1.-4. stoljeća), latinska (4.-7. stoljeća) i grčka uncijala (5. - 9. stoljeća), glagoljica, i ćirilica. U minuskulnim kodeksima i ispravama, od 8. stoljeća majuskula ostaje u uporabi za inicijale, naslove, isticanje pojedinih riječi, prvo slovo riječi kod vlastitih imena, početak rečenice, stiha i sl.
Napomena: | Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežne stranice Hrvatske enciklopedije LZMK | |
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=38220 | ||
koji je klauzulom na stranici http://enciklopedija.lzmk.hr/o_portalu.aspx | ||
označen slobodnom licencijom CC BY-SA 3.0 | ||
Dopusnica nije važeća! Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje. |